Različite faze emocionalne krize normalne su faze u ponovnom uspostavljanju unutarnje ravnoteže . Kritična situacija ne može se riješiti preko noći, već je potrebno suočiti se s nizom koraka prije nego što se postigne potpuno rješenje.
Svaka faza sastoji se od odgovora koji, iako u početku nisu najprikladniji, odgovaraju normalna reakcija . Stoga će spriječiti pacijenta da bude u mogućnosti forsirati situacije ili reakcije, umjesto da pogoduje njihovom prirodnom tijeku kada intervencija psihologa više nije potrebna.
Tijekom emocionalne krize dolazi do dubokog preokreta koji se ne tiče samo jednog emocije ali i spoznaja i ponašanje. S ovim prostorijama subjektu je teško moći jasno razmišljati da nađete rješenja ili da možete pomoći drugima.
Krize oblikuju vaš život. Kada stignu otkrijete tko ste zapravo.
-Allan K. Chalmers-
Faze emocionalne krize
1. Paraliza
Emocionalna kriza predstavlja situaciju tijekom koje dolazi do neočekivane promjene koja sve u vezi s njom čini nestabilnim ili neizvjesnim budućnost . U slučaju emocionalne krize jedna ili više stvarnosti izazivaju subjektivno komešanje te privremeno uništiti sposobnost reagiranja.
Stadij emocionalne krize je paraliza što predstavlja zdrav obrambeni mehanizam. U prirodi sve životinje ostaju mirne kad se osjete ugroženima, osobito ako je opasnost nepoznata. Paraliza je izraz zbunjenosti osobito zbog iznenadne prirode situacije.
2. Neizvjesnost
Nakon početnog trenutka čuđenja javlja se stanje neizvjesnosti koje karakterizira prisutnost tjeskobe i tjeskobe . Subjekt počinje shvaćati što se događa ali se više fokusira na opseg prijetnje nego na alate za rješavanje i upravljanje njome.
U ovoj fazi javlja se stanje zbunjenosti dimenzija duboko povezana s osjećajima kao što su dezorijentiranost, teškoće u prepoznavanju emocija, poremećene ideje i ograničena svijest. Ono što prevladava je osjećaj dezorijentiranosti i istovremeno ugroženosti od stvarnosti.
3. Upad
U emocionalnoj krizi faza intruzije nije uvijek prisutna iako se u većini slučajeva događa. To se iskustvo posebno očituje u slučajevima duboke ili životno važne krize. Karakterizira ga pojava iracionalnih strahova i pogoršanje osjećaja tjeskobe.
U ovoj fazi subjekt se zatvara u sebe i ne reagira, a opet ne prestaje razmišljati o krizi koju proživljava. S takvim stanjem duha gaji ideje povezane s precjenjivanjem mogućih budućih opasnosti, tragičnim slikama i snažnim osjećajem bespomoćnosti.
Pojavljuju se takozvane nametljive misli to jest, slike ili ideje koje se reproduciraju u umu na spontan, nehotičan način. To su neugodne ili strašne misli koje bezuspješno želite držati podalje. Upad je najakutnija faza emocionalne krize.
4. Obrada i rješavanje emocionalne krize
Nije nimalo lako izaći iz emocionalne krize bez uplitanja vanjskog elementa . Prijatelj, knjiga, savjet, psihoterapeut mogu postati onaj odlučujući čimbenik u prijelazu iz stanja šoka u sljedeće koji vam omogućuje procesuiranje onoga što se dogodilo kako biste se s tim nosili.
Trebate sredstvo da se izrazite nelagoda koja se osjećala Usmeno ili pismeno i predstavlja alat za početak sređivanja ideja, emocija i senzacija. Izgradnja pripovijesti o činjenicama ključna je za preuzimanje kontrole nad situacijom i početak razumijevanja.
Moramo iznijeti bol kako bismo je postupno postali svjesni. Kada se to dogodi, osoba će imati realniju predodžbu o situaciji i prepoznat će osobne alate koji su joj na raspolaganju da se nosi s njom. Nakon ove faze obrade dolazi rješenje koje nije ništa drugo nego vraćanje zdravog stanja uma.
U mnogim slučajevima bez pomoći stručnjaka osoba može dugo ostati zarobljena u nekoj od faza emocionalne krize. Obratiti se psihologu više je nego primjereno jer predstavlja valjanu potporu da se sa svime riješite brže i zdravije.
