Nesreća, bolest, osoba koja nas napušta ili koja se ne vraća. Ekstremna iskustva. Tu se u tim trenucima sat zaustavlja. Iznenada. A onda nešto klikne i shvatimo da prolazimo kroz to da ništa nije vječno. I pokazalo se da obično ne cijenimo život čak i ako je on sve što imamo.
The rutinski obavija nas i dajemo se ponijeti. Želimo više iako ponekad ne znamo što. Zanemarili smo veze koje su stvorene da budu dragocjene i čvrsto smo se vezali za užad koja nam ne daju disati. Navikavamo se na odvijanje stvari (ne teče) i udobnost doma (bez obzira je li dom).
Navika: emocionalna anestezija?
Navika to je učenje koje nas tjera da s manjom učestalošću i intenzitetom reagiramo na podražaje koji nam se ponavljaju. Prestajemo obraćati pažnju na stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Gubimo iz vida važnost toga da budemo mudriji ili sreću da nas i dalje prate oni koje volimo.
Ali ponekad nešto uništi sve rušeći zidove, obrasce i načine življenja. Čini se kao laž, ali ponekad su nam potrebne ekstremne situacije da bismo cijenili život. I u tom trenutku cijenimo ono što imamo i shvaćamo koliko je apsurdno ne poklanjati mu naklonost i pažnju dok to imamo.
Znamo da život završava, ali većina ljudi koje vidimo kako ga istiskuju to je iskusila strah njegovog gubitka ili krhkosti danas sam tamo sutra ne znam . To ne znači da bismo trebali prestati planirati budućnost ili razmišljati dugoročno. Ali moramo shvatiti da je život danas. To je u ovom trenutku. A ako razmišljajući o jučer ili brinući se za sutra ne uočavamo snagu koju imamo danas, možda usput propuštamo život.
Ekstremna iskustva: cijeniti život nije bijeg od rutine
Cijeniti život ne znači pobjeći od rutine ili morati iskusiti ekstremne emocije i iskustva da biste osjetili kako vam srce kuca. To znači otvoriti oči, obratiti pažnju na detalje i maksimalno iskoristiti svoje vrijeme . To je postati svjestan onoga što jesi i biti zahvalan što to imaš i boriti se da to održiš. I to je obraćanje pozornosti na ono što ne radi kako bismo to popravili i učinili sutrašnji dan još vrijednijim da ga se cijeni. Vrijednost života je ukratko shvatiti vrijeme i shvatiti da je moguće pokušati nada a da ne morate isprobavati nove cipele.
Neki ljudi žale što su toliko pažnje posvetili predanosti. Osjećaju da su mnoge trenutke stavili pod hipoteku predstavljajući ljude (zbog obveze) na osobno važne dane ili radeći (zbog obveze) do kasno. Posebno im je žao onih dana kada nisu mogli vidjeti ni svoju djecu.
Postoje pitanja koja ne zaslužuju toliko truda jer nisu toliko važna. I eto ih tako važne stvari koje koliko god bile česte ili neizbježne nepravedno je uzimati zdravo za gotovo i ignorirati njihovu vrijednost.
U životu niti pobjeđujete niti gubite, niti padate niti trijumfirate. U životu učiš, rasteš, otkrivaš; pišeš, brišeš i prepisuješ; sašiješ, odšiješ i vratiš se šivanju.
-Ana C Blum-
Ne zaboravite da dišete, slušajte sebe i ono što vas okružuje. Obratite pažnju na male svakodnevne stvari i ne pokvarite lijepo poslijepodne. Iskoristite i uložite vrijeme kao da ga ne možete vratiti. Prestani razmišljati o tome: vrijeme leti. Ali još uvijek ostaje i pripada tebi. To se događa i moramo to shvatiti. Pobrinimo se da nema potrebe za ekstremnim situacijama da bismo znali cijeniti život jer on je već sam po sebi dragocjen.
