Zrcalni neuroni i empatija predstavljaju jedan od najfascinantnijih mehanizama koje je neuroznanost ikada proučavala. To je proces u kojem nam postupci i emocije drugih nisu ravnodušni, već u nama pobuđuju empatiju. Ovi mehanizmi imaju snažnu društvenu komponentu i njihovo ispravno funkcioniranje ima velik utjecaj na naše društvene odnose.
Zamislite sebe na trenutak kako sjedite u naslonjaču u kiosku kazališta. Vizualizirajte skupinu izvrsnih glumaca koji igraju predstavu, izvode precizne pokrete tijela i geste i intoniraju svaku riječ toliko savršeno da vam prenose bezbroj emocija…
Vidi tuđim očima, slušaj tuđim ušima i osjeti tuđim srcem.
-Alfred Adler-
Ništa od toga ne bi imalo smisla da nemamo onu biološku osnovu koja nam omogućuje aktiviranje moćnog spektra senzacija, osjećaja i emocija poput straha, suosjećanja, radosti, brige, odbojnosti, sreće... Bez svega toga teatar života izgubio bi smisao. Bili bismo kao prazna tijela, populacija hominida koji ne bi mogli čak ni razviti oblik jezika.
Stoga ne čudi da zanimanje za zrcalne neurone i empatiju nije ograničeno na svijet neuroznanosti i psihologije, već se proteže na antropologiju pedagogije i umjetnosti. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća znanstvenici iz različitih disciplina istraživali su ovu unutarnju arhitekturu čovjeka ovi iznenađujući mehanizmi koji još nisu u potpunosti razotkriveni.
Zrcalni neuroni i empatija: jedno od najvećih otkrića u neuroznanosti
Mnogi neurolozi i psiholozi kažu da je otkriće zrcalni neuroni za psihologiju je imalo sličnu važnost kao otkriće DNK za biologiju. Znati nešto više o zrcalnim neuronima i empatiji svakako nam pomaže da bolje upoznamo sebe ; međutim, ne smijemo pasti u pogrešku smatrajući ih jedinim procesima koji nas čine ljudima.
Čovjek kakvog danas poznajemo rezultat je beskonačnog broja združenih procesa. Empatija je olakšala našu društvenu i kulturnu evoluciju, ali nije bila jedini odlučujući čimbenik. Ovim pojašnjenjem želimo od samog početka razjasniti da postoje mnogi lažni mitovi koje treba raspršiti. Na primjer Nije istina da, kako ponekad čujemo, žene imaju više zrcalnih neurona od muškaraca . Istina je, međutim, da gotovo 20% naših neuroni ove su vrste.
Jedini način da razumijete ljude je da ih osjetite u sebi.
-John Steinbeck-
S druge strane, ne postoje uvjerljive studije koje pokazuju da ljudi s a poremećaj iz spektra autizma imaju disfunkciju zrcalnog neurona ili koje karakterizira potpuni i apsolutni nedostatak empatije . Nije istina. U stvarnosti, njihov problem je više kognitivne prirode u području mozga koje obrađuje informacije, vrši simboličku analizu i odgovara koherentnim i adekvatnim ponašanjem u odnosu na promatrani podražaj.
Kako bismo saznali više o tim procesima, pružamo vam još neke podatke o tome što nam znanost danas može reći o zrcalnim neuronima i empatiji.
Naši pokreti i odnos između zrcalnih neurona i empatije
Ono o čemu ćemo dalje govoriti je malo poznata, ali vrlo važna činjenica. Empatije ne bi bilo da ne postoje pokreti, postupci, geste i položaji... Zapravo, suprotno onome što mislimo, zrcalni neuroni nisu posebna vrsta neurona. U stvarnosti to su jednostavne stanice piramidalnog sustava povezane s kretanjem. Njihova je pak posebnost u tome aktiviraju se ne samo našim pokretima nego i kada promatramo tuđe .
Potonje je otkrio doktor Giacomo Rizzolatti, talijanski neurofiziolog i profesor na Sveučilištu u Parmi. Tijekom studije o motoričkim pokretima majmuna provedene 1990-ih godina, doktora Rizzolattija iznenadilo je otkriće postojanja niza neuronskih struktura koje su reagirale na ono što je radio drugi pripadnik iste ili druge vrste.
Ova mreža piramidalnih neurona ili zrcalnih neurona nalazi se u inferiornom frontalnom girusu i inferiornom parijetalnom korteksu i prisutna je u nekoliko vrsta ne samo kod muškaraca. Čak i majmuni i drugi kućni ljubimci kao što su psi ili mačke mogu osjećati empatiju prema drugim životinjama ili ljudima.
Odnos između zrcalnih neurona i ljudske evolucije
To smo već rekli zrcalni neuroni i empatija ne predstavljaju čarobni prekidač koji nam je preko noći obasjao savjest i omogućio nam da se razvijemo kao vrsta. U stvarnosti, ljudsku evoluciju dao je niz brojnih i prekrasnih procesa kao što je koordinacija oko-ruka koja je razvila našu simboličku svijest, kvalitativni skok u strukturama vrata i lubanje koji je omogućio artikulirani jezik i tako dalje.
Među svim tim izvanrednim procesima postoji i onaj zrcalnih neurona. Potonji su odgovorni za našu sposobnost razumijevanja i tumačenja određenih gesti a zatim ih povezati sa skupom značenja i riječi. Na taj je način bila moguća grupna socijalna kohezija.
Empatija: kognitivni proces bitan za naše odnose
Zrcalni neuroni omogućuju nam da pokušamo empatija prema ljudima oko nas. Oni su taj most koji nas spaja, veže jedne za druge i istovremeno nam omogućuje eksperimentiranje s tri temeljna mehanizma:
- Biti u stanju znati i razumjeti što osoba ispred mene osjeća ili doživljava (kognitivna komponenta).
- Biti u stanju osjetiti ono što osoba osjeća (emocionalna komponenta).
- Biti u stanju odgovoriti na suosjećajan način, stvarajući takvo društveno ponašanje koje nam omogućuje napredovanje kao grupa (vrsta odgovora koja nedvojbeno uključuje daleko veću razinu sofisticiranosti i delikatnosti).
Na ovom mjestu čini se zanimljivim posvetiti se kratkom razmišljanju o fascinantnoj ideji koju je predložio psiholog sa Sveučilišta Yale Paul Bloom. Mnogi njegovi članci potaknuli su rasprave i polemike jer ovaj učenjak tvrdi da je empatija danas beskorisna. Iza ove kontroverzne izjave krije se prilično očita stvarnost.
Dosegli smo točku u ljudskoj evoluciji u kojoj smo svi sposobni doživjeti, vidjeti i percipirati ono što doživljava osoba ispred nas ili koju vidimo na televiziji. Međutim toliko smo se navikli na sve to da smo postali ravnodušni.
Normalizirali smo patnju drugih, toliko smo uronjeni u svoj mikrosvijet da ne možemo izaći dalje od svog osobnog mjehura od sapunice. Jedini način da se prevlada ova prepreka je da se u praksi a altruizam učinkovit i aktivan. Zrcalni neuroni i empatija čine standardni paket u programiranju ljudskog mozga. Baš kao Windows u računalu kada ga kupujemo u trgovini. Međutim, moramo se istrenirati da ga učinkovito koristimo iskorištavajući njegov puni potencijal.
Moramo naučiti gledati druge, napuštajući predrasude. Nema smisla ograničavati se na osjećanje onoga što drugi osjećaju: potrebno je uhvatiti njihovu stvarnost, ali zadržati vlastitu kako bismo ih mogli učinkovito pratiti u procesu pomoći, podrške i altruizma.
U konačnici
Dobro je uvijek zapamtiti koja je prava svrha zrcalnih neurona i empatije: promicati našu društvenost, naš opstanak i našu povezanost s ljudima oko nas.
