Korupcija, gledano iz perspektive psihologije, tema je novijeg interesa za ovu granu znanja. U ovom članku ćemo vam reći o definiciji korupcije uzimajući u obzir različite vrste. Osim toga, prikazat ćemo vam ga iz psihološke perspektive kroz analizu jedne studije koju ćemo komentirati na kraju članka.
Danas je riječ korupcija prisutna češće nego što bismo sigurno željeli. Dokaz za to je veliki broj vijesti koje plasiraju mediji u kojima sudjeluju ljudi koji bi zbog svoje javne uloge trebali biti uzor drugima.
Ako policija, suci, odvjetnici i tužitelji nisu pošteni, hrabri i učinkoviti i ako se predaju kriminalu i korupciji, osuđuju državu na najstrašniju i najstrašniju sramotu.
-Javier Silicia-
Korupcija s psihološkog gledišta
Korupciju možemo definirati kao oblik autoritarnost koju karakterizira korištenje javne službe za privatne interese (Benbenaste 1999). Nadalje, možemo razlikovati dvije vrste korupcije:
Prva vrsta
Dolazi od utjecaja komercijalne vrijednosti osobe koja upravlja ili je dužnosnik Stanje . Svatko tko koristi svoj položaj u politici ili kao državni dužnosnik pokušava dobiti više novca nego što mu pripada je korumpiran.
Korumpirani žele konzumirati i ponašati se u skladu s tržišnim smjernicama, nadilazeći ono što je dopušteno prihodima koje ostvaruju. Međutim, oni ne proizvode niti se natječu kao tvrtke ili zaposlenici koji se nalaze unutar tržišne dinamike.
On nije pokvaren produktivan za državu niti je u stanju ući i održati se u konkurenciji koja se tiče dinamike svojstvene tržištu.
Svatko tko glasa za korumpirane legitimira ih, opravdava i odgovoran je kao i oni.
-Julio Anguita-
Druga vrsta
Odnosi se na utjecaj pretkapitalističkih oblika moći na političku praksu i državu. Ovaj drugi oblik prevladava u nerazvijenim zemljama ili koji kronično zaostaju u odnosu na tijek svjetskog razvoja, predstavljajući relativno kašnjenje.
Oblik bezuvjetne ovisnosti između vođa (ili vođa) i njegovih sljedbenika stvara dualističku vezu bez posredovanja čiji su polovi: lojalnost ili izdaja.
Kada vođa postane dio države on se inkorporira prema kriteriju lojalnost nekoliko ljudi koji su često nekvalificirani za obavljanje dužnosti položaja koji obnašaju.
Međutim, u većini slučajeva kada govorimo o korupciji mislimo na prvi tip. U stvarnosti, neučinkovitost je jednaka ili gora od korupcije. Mnoga istraživanja pokazuju da građani ne percipiraju ovaj oblik pretkapitalističke korupcije kao takav (Benbenaste et al. 2005).
Kad bi bilo moguće stvoriti robota koji bi bio sposoban biti javni zaposlenik, mislim da bismo učinili mnogo dobra jer bi zakoni robotike spriječili da naudi ljudskom biću i da bude tiranin, pokvaren, glup i pun predrasuda.
-Isaac Asimov-
Politička psihologija: korupcija s psihološkog gledišta
U studiji o utjecaju korupcije i političkih saveza u društvu koju su proveli Anderson i Tverdova (2003.) tvrdi se da su stavovi građana prema vladama izrazito negativni u zemljama u kojima je politička korupcija visoka.
Autori studije kažu da različite društvene skupine kritiziraju politički sustav tih vlada i imaju nepovjerljiv stav prema lokalnim vlastima; usprkos tome te se vlade definiraju kao demokratske. Naprotiv, kritičnost i nepovjerenje značajno su oslabili među pristašama režima.
Zaključak ovog istraživanja je da iako su vladine prakse koje kompromitiraju demokratska načela važni pokazatelji tipa političkog upravljanja koji zemlja razvija Korupcija ne smanjuje potporu biračkog tijela političkim institucijama vezano uz politiku, kulturu i gospodarstvo.
Rezultat ovog istraživanja zanimljiv je za donošenje zaključaka o analizi korupcije s psihološkog gledišta i vladinih politika koje se razvijaju.
