
Kad nepravda i nevolja pogode dobre ljude, svijet oko njih gubi svoju poeziju, a život svoju logiku. Međutim, dobri ljudi nikada ne gube nadu: čak i ako ih zloća potopi, dobrota ih uzdiže; to će ih zlatno uže koje ih veže za sve prije ili kasnije odvesti visoko, učiniti ih još jačima i hrabrijima.
To kažu jedno od glavnih oružja terorizma, uz uzimanje žrtava i stvaranje kaosa, je ulivanje stanovništva velikim strah psihološki . Taj im strah ne samo da daje važnost nego im daje i moć nad njihovim žrtvama; sigurnost da će nevidljive niti terora promijeniti njihov način života i ostaviti nepokrivenom onu potrebu koju svaka osoba osjeća u svakodnevnom životu: osjećati se sigurno.
-Patrick J. Kennedy-
Samo u posljednjih nekoliko mjeseci mnogi ljudi jesu . Još jednom moramo zažaliti brojne ljudske gubitke lijepih života dobrih ljudi vrlo male djece roditelja djedovi i bake prijatelja i građana najmanje 18 različitih nacionalnosti koji uživaju u popodnevu kao i svako drugo na običnoj ulici u jednoj od prekrasnih prijestolnica koje krase naš svijet.
Zlo nas je ponovno posjetilo i čak i ako to nije nov ili izoliran događaj, čak i ako postoje deseci ljudi koji umiru svaki dan u istim okolnostima u različitim kutovima našeg planeta, postoji aspekt koji je izvan naše kontrole. Kako trebamo reagirati u tim slučajevima? Psihološki stručnjaci za terorizam poput Jeffa Greenberga Sheldona Solomona i Toma Pyszczynskog upozoravaju nas da ti nas događaji mijenjaju na vrlo poseban način …
Dobri ljudi se ujedinjuju pred poteškoćama
Ovih dana društvene mreže pune se fotografijama mačke . Većina korisnika Twittera udružila se s određenim ciljem: spriječiti širenje slika žrtava i zaustaviti moguće filtriranje informacija koje bi mogle biti korisne teroristima. Osim nekoliko izoliranih slučajeva, ljudi marljivo rade, dajući oblik iznimnom činu uljudnosti koji je vidljiv i na ulici: stanovnici Barcelone, koju je prije samo mjesec dana pogodio teroristički napad, ponudili su smještaj onima kojima je bio potreban, prijevoz je bio besplatan, a trgovine su učinile sve da surađuju.
Upravo u tim situacijama shvaćamo kako unatoč kaosu, tragediji i užasu, činovi altruizma vraćaju naše dostojanstvo. Upravo te geste nam iu ovim trenucima očaja pokazuju da naš svijet nastanjuju prije svega dobri ljudi. To potvrđuju i stručnjaci poput navedenog. dr. Jeff Greenberg psiholog sa Sveučilišta u Arizoni koji nam to govori nakon terorističkog čina ove prirode, ljudi provode kulturne mehanizme preživljavanja.
Nekoliko trenutaka čini da se osjećamo krhkim i ranjivim žrtvama ovih događaja. Ništa nije tako razorno kao otkriće da je naš osjećaj sigurnosti zapravo lažan i da je terorizam neselektivan i nepredvidiv. Sutra je nepoznato i od toga se naježimo.
Međutim, u tim kontekstima, umjesto da ih pokreće bijes ili želja za osvetom, među stanovništvom se događa nevjerojatna stvar. Povećava osjećaj zajedništva i prije svega nastoji ponovno izgraditi tu stabilnost koja nadilazi jednostavnu činjenicu podizanja srušene zgrade ili uništene ceste .

Iznad svega, od nas se traži sposobnost povratka emocionalne stabilnosti i povjerenja u ono što jesmo iu društvo oko nas. Društvo koje nastavlja vjerovati u mir i poštovanje. Ljudi koji, unatoč tome što ih je pogodilo najžešće zlo, još uvijek trebaju imati vjere u dobrotu čovjeka.
Naučite minimizirati i maksimizirati naše odgovore na terorizam
Psiholozi i psihijatri specijalizirani za psihologiju terorizma ističu da u ovakvim situacijama potrebno je u praksi provesti dva različita odgovora . Dva ponašanja koja će nam dugoročno omogućiti da se adekvatno pozabavimo ovim kontekstima koji se sve više pojavljuju u našoj blizini.
Pogledajmo ih sljedeće.
Pokušavamo minimizirati…
Moramo pokušati smanjiti izloženost slikama napada, ali ne i informacijama. Iako je većina medijima pokušamo kontrolirati pristup najkrvavijim slikama ovih pokolja, prije ili kasnije ćemo dobiti dokument ili detalj koji će imati veliki emocionalni utjecaj na nas. Stoga izbjegavamo takve situacije i surađujemo na primjer dijeljenjem slika mačaka kako bi društvene mreže same sebi nametnule to filtriranje.
Jednako je potrebno minimizirati misli pune mržnje.
Bitno je minimizirati osjećaj straha što je više moguće. Ne dopustite da nas teror pobijedi .

Trudimo se maksimizirati…
- Pokušajmo maksimizirati djela podrške i altruizma.
- Nastojimo povećati svoje doprinose kako putem društvenih mreža porukama podrške tako i osobno pružanjem pomoći (kao što je smještaj doniranjem krv ...).
- U biti pokušavamo maksimizirati svoj doprinos svemu što je pozitivno u ovim kontekstima pokušavajući izbjeći stavove viktimizacije i dajući prednost autentičnom osjećaju podrške, solidarnosti i osjećaju zajedništva.
Zaključno, kao što smo nažalost više puta vidjeli loše stvari se događaju i dobrim ljudima . No, jedina razlika u odnosu na one koji nasilje shvaćaju samo kao oblik komunikacije i potlačenosti je ta što ljubaznost ne posustaje niti nestaje.