Čekanje da se osoba promijeni za nas je oblik beskorisne patnje. Ova situacija često se događa u parovima. Obično jedan od članova želi da drugi usvoji određena ponašanja kako bi se njegovo ponašanje poboljšalo i kako bi ga jednog dana naučio voljeti onako kako želi. Ta se očekivanja rijetko ostvaruju.
Vjerovanje da će netko potpuno promijeniti svoje ponašanje može stvoriti emocionalnu ovisnost koja je jednako štetna koliko i iscrpljujuća. To znači živjeti čekajući čudo i vjerovati u partnerove riječi kada kaže da će se promijeniti i da se loše situacije iz prošlosti više nikada neće ponoviti. U stvarnosti opet upadamo u zamku.
Ove situacije su češće nego što mislite. To što se mogu dogoditi je normalno jer kada volite skloni ste vjerovati svom partneru. Ljubav se ne može odvojiti od povjerenja. Stoga dajemo drugu, treću, a po potrebi i četvrtu priliku dok čekamo da se odnos poboljša. Borimo se s uvjerenjem jer voljeti znači vjerovati da će svaka žrtva biti nadoknađena. Ipak, dođe trenutak kada čovjek otvori oči i shvati da se ono što je priželjkivao neće ostvariti.
Priča nema početka ni kraja: proizvoljno birate određeni trenutak iskustva iz kojeg ćete gledati unatrag ili unaprijed.
-Graham Greene-
Čekanje da se neka osoba promijeni za nas je frustrirajuća želja
U psihologiji se koristi termin osobnost definirati niz karakteristika koje su više ili manje konstantne tijekom vremena. Ako je osoba sramežljiva i introvertirana, ova se karakteristika teško mijenja iz dana u dan. Međutim, naginjanje određenom tipu osobnosti ne znači da se ne možete promijeniti.
Kad ne bismo vjerovali u mogućnost promjene, psihološka intervencija bila bi besmislena. U stvarnosti, umjesto da se mijenjaju, ljudi usvajaju nove mentalne i bihevioralne pristupe koji dovode do poboljšanja.
Neke studije poput one koju je proveo dr. Walter Roberts sa Sveučilišta Illinois u Sjedinjenim Državama pokazuju da se promjena češće događa unutar psihoterapijskog konteksta. Kada je osoba svjesna da postoji problem koji treba riješiti, klinička intervencija olakšava i pomaže promjenu osobnosti.
Je li ispravno željeti i čekati da se neka osoba promijeni za nas?
Stalno očekujemo da se drugi mijenjaju. Ta se nada tiče i obiteljskog okruženja i odgoja djeteta. Na primjer, kada ponašanje naše djece nije očekivano, radimo korekcije i informiramo ih o tome što želimo i očekujemo od njih: poštovanje, pažnju, privrženost, odgovornost.
Unutar obrazovni proces normalno je očekivati promjene. U konačnici, odgajati znači usmjeravati, sugerirati dijalog, biti dobar primjer i naznačiti put koji je po našem mišljenju najbolji mogući za našu djecu. U odrasloj dobi veliki dio naše osobnosti je duboko definiran i ako nema volje, rijetko dolazi do promjene.
Stoga je vrlo uobičajeno da se ponašanja koja nam se ne sviđaju usvoje u odnosima. Idealan uvjet je prihvaćanje pozitivnih i negativnih strana partnera. Mane, mane i posebnosti koje ga karakteriziraju u njegovom autentičnom biću. Željeti promijeniti osobu kako bi odgovarala našem idealnom modelu nije uvijek prava stvar.
Istina je i da može doći do ozbiljnijih situacija. Zlostavljanje nedostatak poštovanja laži i slično ponašanje ne smiju se priznati niti prihvatiti ni pod kojim uvjetima. U takvim situacijama želja da se osoba promijeni nije samo poželjna, već postaje i prioritet.
Što učiniti ako nas partner i dalje povrijeđuje i ne mijenja se?
U knjizi Sedam načela za uspješan brak (The Seven Principles for Making Marriage Work) Dr. John Gottman daje nam neke važne informacije. Ljubav je prije svega prihvaćanje, moramo cijeniti drugoga onakvog kakav jest i obrnuto. Ako se unutar odnosa pojave bogovi toksična ponašanja koje Gottman naziva četiri jahača apokalipse (prezir, laži, negativna kritika i obrambeni stav), veza je predodređena za kraj.
U tim je slučajevima od temeljne važnosti pokrenuti promjenu. I ne radi se o čekanju da se osoba promijeni za nas nego o spoznaji da postoji problem. Kada postoji patnja, stavovi i ponašanja moraju se promijeniti ne samo da bi se održao odnos, već i da bi se pronašli njegovi bitni elementi: blagostanje i sreća.
Općenito se u tim slučajevima pojavljuju dvije situacije. Prvi je da partner kaže: Ovakav sam stvoren uzmi ili ostavi!. Drugi je upadanje u mentalnu i emocionalnu zamku misleći da se naš partner može promijeniti za nas. Reći će nam da će se promijeniti da će stvari krenuti na bolje da će od sada sve biti u redu i da se ono što se dogodilo više nikada neće ponoviti. Nažalost, ne samo da će se dogoditi iste situacije, već će se i pogoršati.
Što trebamo učiniti ako se nađemo u ovakvoj vrsti veze? Odgovor je jednostavan. Ako smo nezadovoljni, a partner nema namjeru popraviti situaciju na bilo koji način, morat ćemo nešto promijeniti. Sve što trebamo učiniti je okrenuti stranicu i liječiti rane koje smo dugo zanemarivali.
