Svi mi imamo neki strah koji nas sprječava da djelujemo: između mnogih drugih, da nas partner ostavi, da izgubimo posao ili da doživimo nesreću. Podložni su im neizravno niz stavova koji strah od glume održavaju živim i prisutnim.
Kada se nečega bojimo, na kraju to privučemo na ovaj ili onaj način. Na primjer, ako se bojimo da će nas netko napustiti, pronaći ćemo prijatelje ili partnere koji će nas neprestano tjerati da ponovno proživljavamo osjećaj napuštenosti.
Sama pomisao na manifestaciju naših najdubljih strahova može nas paralizirati ili nas navesti da mislimo da smo rođeni nesretni. Odatle dolazi strah od glume i ići dalje izaći iz situacije u kojoj strah i nesigurnost upravljaju našim životima.
Predviđanje događaja i strah od djelovanja
Živjeti u strahu znači iščekivati događaje . U ovom smislu zamislimo što nam se može dogoditi u budućnosti . Na kraju razmišljamo o stvarima poput znam da ovaj posao neće dugo trajati On će na kraju pronaći nekoga tko mu se sviđa više od mene ili ja ovo neću moći sama. Nikad neće uspjeti.
Ako mislite da već sve znate, niste ništa naučili.
-Alfredo Vela-
Sa svim tim premisama vrlo je teško moći djelovati. Najgora posljedica je da možemo završiti osjećaj zaglavljenosti zbog ograničenja koja smo sami sebi nametnuli. Barijere koje smo s vremenom podigli do te mjere da su postale naše zona udobnosti
Život u stalnom strahu je osobna percepcija. Nije stvarno. Pretpostavljamo i pokušavamo zamisliti što bi nam se moglo dogoditi ako donesemo određene odluke ili što bi se dogodilo kada bismo napustili svoju zonu udobnosti. Ali to nikada ne može imati sretan ishod jer nas navodi da se upustimo u teritorije pune nesigurnosti koji samo čekaju da se očituju kako bi dokazali da smo u pravu.
Poduzimanje radnji je ključno
Poduzimanje radnji je ključno . Od osnovnih stvari poput odluke što želimo studirati do toga kojom se profesijom želimo baviti u životu ili želimo li ili ne partnera. Jer ako se sada toliko bojimo i ako nam je tako teško donositi odluke, kako bismo to mogli učiniti kada nemamo drugog izbora?
Tada činimo najveće greške. Čekanje do posljednjeg trenutka za donošenje odluke može nas dovesti do lošeg izbora. Isto tako, preveliki strah od poduzimanja akcije može nas navesti da taj zadatak prepustimo drugima da poduzmu nešto odluke za nas. A ovo je ozbiljna pogreška.
Ako se prepoznajemo u tim karakteristikama iu težini poduzimanja mjera trebamo prepoznati i svoje stalni pokušaj da sve bude pod kontrolom . Čini nam se kao nešto nužno. Međutim, koliko god mi to željeli, to je potpuno nemoguće.
Zamislite da jednog jutra dođete na posao i otkrijete da ste dobili otkaz bez upozorenja. Ne bismo znali kako postupiti ni što učiniti. Isto bi se dogodilo da nam partner jednog dana kaže da ne želi više biti s nama. Za ljude koji imaju poteškoća s odlučivanjem i poduzimanjem radnji iznenađenja nikada neće biti dobrodošla.
Čuvajte se neočekivanih situacija. Često sadrže velike mogućnosti.
-Joseph Pulitzer-
Ali čak i kada smo mirni i sigurni u svojoj zoni udobnosti, nešto se događa. Malo po malo taj strah koji nas drži u svom stisku počinje nas izjedati iznutra. Možemo ga primijetiti u sumnjama koje nas neprestano napadaju ili u nesigurnostima koje nas sprječavaju da postignemo bilo kakav uspjeh čak i kad bismo imali sve vjerodajnice da ga dobijemo.
Zaključci
Poduzimanje radnji ključno je da bismo mogli živjeti kako želimo i spriječiti druge da preuzmu kontrolu nad našim životima . Svi imamo strahove, ali možemo ih i prevladati. Nadalje, umjesto da im dopustimo da nas ograniče, možemo ih iskoristiti u svoju korist. Kao? Koristeći istu snagu kojom nas tjeraju da drhtimo, sumnjamo i želimo pobjeći kako bi nas potaknuli na djelovanje.
Omogućuje nam da odlučujemo bez određivanja prioriteta strahovi u našem umu. Jer oni mogu imati snagu samo dok mi ne počnemo djelovati.
