Tihi um: ključevi za opušteno razmišljanje

Tihi um nema težine i proziran je, slobodan i blistav poput površine mora. U njemu se sebičnost trenutno rastapa, vanjski pritisci se gase, a čak i oni unutarnji vrtlozi puni opsesija i negativnih misli gube na intenzitetu. Ništa ne može biti tako zdravo kao prakticiranje toga misao opušteno s kojim pronaći mir u kaosu.

Kaže nam to Gordon Hempton, poznati akustični ekolog tišina je vrsta kojoj prijeti izumiranje . Prema ovom stručnjaku za prirodu, zvuk i dobrobit, tišina i nepokretnost ključni su za naš opstanak. Ova posljednja izjava može nam se činiti neproporcionalnom, ali u stvarnosti ima valjanost i očitu važnost.

Smirenost je percepcija smirenog i spokojnog uma.

-Debasish Mridha-

Ljudska bića gube sposobnost slušanja. I ne mislimo samo na sposobnost da budemo prijemčivi za ono što naša okolina kaže da komunicira ili evocira iz najsloženijih i najprofinjenijih podražaja. Ljudi sada slušaju Šutnja nas prema profesoru Gordonu Hemptonu tjera da budemo prisutni i iskreni . To je način svlačenja duše, svlačenja uma i otvaranja srca da se ponovno nađemo sami sa sobom na autentičan način.

Mogli bismo reći da je tihi um način za širenje unutarnjih prostora i povezivanje s onim što nas okružuje i s onim što jesmo. To je način otkrivanja u što ulagati pozdrav a dobrobit praksa koju bismo trebali primijeniti

Naš um je glavni izvor umora

Suočimo se s tim ponekad je naš um životinja s ogromnom energijom neumoran je, nemiran, sve proždire, sve uhvati u zamke i gotovo nesvjesno može postati i naš najveći neprijatelj. Ovaj misaoni stroj ne poštuje vrijeme odmora i stoga se ne ustručava probuditi nas kako bismo bili budni kako bismo nahranili misli o preživljavanju, beskorisno brbljanje i opsesije kako bismo stvorili gustu maglu u kojoj se na kraju izgubimo. Izolirani u oceanu tjeskobe ili depresije.

Učitelju Eckhartu poznati dominikanski i njemački filozof iz trinaestog stoljeća već je tada rekao da je jedini način da se smiri unutarnja tjeskoba prigrljaj tišine. Prema Eckhartu tišina i odsutnost zvukova oko nas mogu djelovati kao pročišćavajuća vatra . To je poput tihog doma gdje duša postaje intuitivnija gdje se naš pogled osvježava i znanje produbljuje.

Eckhartova poruka ima jasne mistične konotacije, mi to znamo. Međutim, zanimljivo je primijetiti kako kroz našu povijest upravo je svijet vjere i duhovnosti na neki način tvrdio važnost šutnje . Čak je i Buddha, na primjer, u svojim tekstovima objasnio da je prakticiranje tihog uma način da se stane na kraj umoru od laži i da se čovjek oslobodi svake vrste sebične aktivnosti...

Tihi um je u biti onaj koji se niti udaljava od stvarnosti niti je izbjegava. Uvijek je budna, uvijek budna i prije svega pokušava vidjeti prirodu stvarnosti, kako vanjsku tako i unutarnju.

Tišina je jedini prijatelj koji nikad ne izdaje.

-Konfucije-

Tihi um i opušteno razmišljanje

Stoga nam je jasno da nam um vrlo često može biti glavni izvor iscrpljenosti. Također znamo da je jedan od načina prakticiranja opuštenog razmišljanja da nas uvedete u meditaciju svjesnosti ili čak jogu . To nam je mnogo puta rečeno, a možda smo i bezuspješno pokušavali do te mjere da smo došli do zaključka da meditacija nije za nas.

Ne biramo opciju slijepo, koliko god dobro poznata bila. Da biste vježbali i imali koristi od tihog uma, postoje mnogi drugi načini, mnogo više brava za otvaranje ovog mirnog uma. Ključ je, kao i svega u životu, pronaći odgovor koji najbolje odgovara našim potrebama i osobnost . Stoga Bilo bi korisno razmisliti o prijedlozima koje smo naveli u pojedinostima u nastavku .

4 principa za vježbanje tihog uma

Prvi cilj, koliko god čudan bio, jest prestati se bojati tišina . Bit će nam teško to priznati, ali to je očita stvarnost. Nešto tako jednostavno poput traženja milja prirodnog okruženja bez ikakve naznake civilizacije i sjedenja u potpunoj samoći mnogima može biti zastrašujuće.

Šutnja nas ogoljuje i čini da se osjećamo zakinuti za nešto. No, to nešto je često sva ta površnost i težina koju vučemo u svojim mislima. Stoga je potrebno prepustiti se tišini bez straha s intimnošću uz iskrenost otpuštanja balasta...

Sat samoće dnevno. Da bismo modelirali tihi um, moramo naučiti ili ponovno naučiti biti sami. Slobodno odabrana samoća na trenutak je zdrava, katarzična i obnavlja nas u svakom smislu.

Suosjećanje sa samim sobom. Kako bismo smirili nemiran um, nezasitan um i njegove negativne misli, moramo biti suosjećajni sa samim sobom. Na taj način usmjerit ćemo svoj pogled prema unutra kako bismo bili onaj opušteni glas koji nam može reći: U redu je, smiri se, zaustavi svoje misli i koncentriraj se. Od sada će sve biti bolje. Cijenite tišinu.

Usporavanje stvari ne znači gubljenje vremena. Još jedna senzacionalna strategija je naučiti ići sporije tijekom dana. Moramo shvatiti da sporije kretanje nije uvijek sinonim za gubljenje vremena. Usporavanje našeg života dopuštanjem sebi da budemo prisutniji također potiče mentalnu smirenost.

Da zaključim, tihi um nije vrsta entelehija to nije vještina koju je nemoguće steći ili trenirati ili nešto u čemu mogu uživati ​​samo oni koji su godinama meditirali. Ovo opušteno razmišljanje zahtijeva snagu volje, samokontrolu i dobru dozu ljubavi prema sebi s kojim se možemo uvjeriti da nam um ne može i ne smije biti najveći neprijatelj.