Psiholog William James izjavio je: Jao nama
Stoga se određena sjećanja mogu vrlo intenzivno pohraniti u umu i savršeno zapamtiti, dok se drugi aspekti možda ne pohranjuju dobro i lako se zaboravljaju.
Ova karakteristika našeg pamćenja pokazuje da selektivno pamćenje ne predstavlja specifičnu vrstu pamćenja. Sasvim suprotno cijeli mnemički proces je selektivan. Nije slučajnost da se ponekad možemo sjetiti epizode iz prošlosti, a ponekad to ne možemo učiniti s drugim događajem. Zaronimo dublje u aspekte zanimljivog svijeta selektivnog pamćenja.
Sjećanje je osnova našeg identiteta
Sjećanja općenito imaju tendenciju da djeluju na isti način za sve ljude, i to ne samo s obzirom na opće teme, već i s obzirom na autobiografska sjećanja koja oblikuju naš identitet. Mi smo naše uspomene.
Međutim, identitet nije verzija svih događaja u kojima smo sudjelovali, kao da su svi proživljeni dani netaknuti arhivirani u nekom dijelu našeg mozga. Vjerovati u to značilo bi sjećanje smatrati svojevrsnim zapisivačem života. A ovo je nemoguće: sjećamo se samo onoga što nam je na neki način značilo. Naš je identitet stoga ispunjen kolekcijama sjećanja koje je odabralo naše selektivno pamćenje.
Sjećanje je jedini raj iz kojeg ne možemo biti istjerani -Jean Pau-
Zašto se nekih događaja sjećamo, a drugih ne?
Razmišljamo li o svojim sjećanjima, dolazimo do zaključka da postoje određeni trenuci kojih se savršeno sjećamo, neki se čine mnogo blijeđim, a drugi kao da su čak izbrisani iz našeg sjećanja. Zašto se sjećamo nekih događaja i sebe?
Glavni razlog leži u činjenici da informacije moraju biti ispravno zahvaćene našim osjetilima da bi bile pohranjene i zapamćene. U tu svrhu bit će potrebno da naše razine pažnje i percepcije funkcioniraju optimalno, inače će neke informacije o tome što se dogodilo biti izgubljene. Nadalje, ponavljanje će biti vrlo važno za konsolidaciju sjećanja u našem umu.
Čini se da bi drugi razlog odgovarao fenomenu kojemu svi postanemo žrtve u nekom trenutku života, poznatom kao kognitivna disonanca. To se sastoji od one nelagode koju osjećamo kada imamo dva suprotna mišljenja, stava ili uvjerenja. Povezan je sa selektivnim pamćenjem utoliko što, kako bismo ublažili negativan osjećaj, skloni smo odbaciti jedno od dva mišljenja, stava ili uvjerenja kako ne bi došlo do sukoba.
Kada se osjećamo krivima jer smo počinili nešto suprotno našim uvjerenjima, poput napuštanja posla, ponovno razmišljamo o situaciji dok se ne uvjerimo da je to doista bila ispravna odluka. Iako duboko u sebi to znamo
R Neke događaje pamtimo, a druge ne jer naš mozak ima tendenciju odbaciti ono što je nepotrebno i zadržati ono što je stvarno važno. Kao zaštita, naše pamćenje ima tendenciju pamtiti ono što je dobro i pozitivno kako bi odvratilo događaje negativan koji nam uzrokuju bol.
Posljedično se zaključuje da funkcija selektivnog pamćenja je da stavljajući svaki na vlastito mjesto. S jedne strane, ostavlja neka sjećanja skrivena u umu jer vjeruje da nam ne donose ništa ili da nisu jako važna; s druge strane, stavlja neke od njih na prvu crtu ako nam zatrebaju.
Međutim, ne možemo zaboraviti sve što boli ponekad ćemo se toga sjećati iz nepoznatog razloga. No, znanost je pokazala da je moguće istrenirati um da zaboravi neugodne trenutke, tvrdeći da njihovim dugotrajnim potiskivanjem oni mogu pasti u zaborav.
Zahvaljujući pamćenju, ljudima je dano ono što se zove iskustvo -Aristotel-
Zašto je selektivno pamćenje korisno?
Ne može se učiniti da nestane sve zbog čega patimo kao čarolijom, iako je znanost pokazala da je moguće istrenirati um da zaboraviti neugodne trenutke.
Psiholog zahvaljujući selektivnom pamćenju možemo istrenirati svoj um da zaboravi teške događaje.
Ovo istraživanje pokazuje da što se više trudimo zaboraviti sjećanje, to ćemo ga teže oporaviti. Drugim riječima, ako desetljećima iz glave skrivamo bol koju osjećamo zbog gubitka člana obitelji, teško da ćemo se sjetiti riječi koje smo čuli na njegovom sprovodu. Ova je strategija vrlo korisna za osobe sa simptomima depresije ili posttraumatskog stresa.
Ponekad zaboravite prošlost Ublažavanje sjećanja koja nas bole je najkorisniji učinak selektivnog pamćenja . Mogućnost namjernog potiskivanja onih sjećanja koja nas bole ili su izravan uzrok mnogih psihičkih patnji je način na koji se psihologija počela koristiti i to ne samo kroz hipnozu.
Pamćenje će uvijek biti selektivno jer je povezano s našim emocijama. Međutim, sjećamo li se onoga što želimo ili onoga što sjećanje želi?
Mi smo naša sjećanja mi smo taj kimerični muzej nepostojanih oblika ta hrpa razbijenih ogledala -Jorge Luis Borges-
