Obrambeni mehanizmi kod neuroza i psihoza Oni štite pojedinca od tjeskobe ili percepcije vanjskih ili unutarnjih opasnosti ili faktora stresa. Oni djeluju kao posrednici između odgovora pojedinca na emocionalni sukob i unutarnjih ili vanjskih stresora.
Iako se neuroza i psihoza u nekim prilikama podudaraju, mehanizmi koji ih kontroliraju su različiti. Glavna razlika između njih dvoje leži u njihovom odnosu prema stvarnosti i načinu na koji je konstruiraju. U neurozama vlada fantazija kao odgovor na fiksaciju. Psihoza se umjesto toga temelji na potpunoj supstituciji kako bi se vratio inicijalno uskraćeni element.
The
-Sigmund Freud-
Obrambeni mehanizmi specifični za neurozu
Represija
Posredovani mehanizam Ego sprječava da ja misli koje stvaraju tjeskobu imati pristup svijesti. To je temeljni primordijalni obrambeni mehanizam za pojavu svih ostalih.
Dislokacija
Zamjena istinske želje koja izaziva tjeskobu i koju smatramo nepodnošljivom drugom koja je prihvatljivija i ne generira tjeskobu. Ovaj mehanizam objašnjava zašto odjednom osjećate fobiju u vezi s nečim. Na primjer, ako se osjećamo prljavo i sramimo se to reći, svoje gađenje izražavamo kroz fobiju od žohara.
Neurotični obrambeni mehanizmi temeljeni na identifikaciji
Identifikacija
To je psihološki proces koji se sastoji od tendencija povećanja vlastitog samopoštovanja usvajanjem karakteristika osobe kojoj se dive.
Projektivna identifikacija
Mehanizam opisao Melanie Kleim koji se odnosi na fantazije za koje subjekt predstavlja svoju osobu ili sebe (u cijelosti ili djelomično) unutar objekta kako bi njime upravljali, oštetili ga ili ga posjedovali.
Identifikacija u agresoru među obrambenim mehanizmima
Opisala Anna Freud, a Ferenczi objašnjava kako subjekt preuzima u sebe neke osobine osobe koja mu zadaje muku. On tako od ugrožene osobe postaje osoba koja prijeti .
Projekcija
Mehanizam kroz koji pripisujete svoje vlastite neprepoznate karakteristike koje izazivaju tjeskobu drugoj osobi ili predmetu. Ova obrana prisutna je kod psihoza, neuroza i perverzija.
Introjekcija
Mehanizam koji opisuje Ferenczi, a sastoji se u pripisivanju osobina drugih sebi, a da se one ne razrađuju i prilagođavaju sebe. Na primjer, depresivna osoba može usvojiti stavove i želje druge osobe.
Zdrav oblik tog mehanizma bila bi identifikacija koja se sastoji od ugrađivanja poželjnih osobina druge osobe u sebe. L’ introjekcija bilo bi više kao da ih progutate bez probave što rezultira a sebe nije integrirano.
Obrambeni mehanizmi temeljeni na transformaciji nagona
Reaktivni trening
Mehanizam kojim se nepoželjne misli potiskuju i izražavaju kroz svoje suprotnosti. Ovaj bi obrambeni mehanizam objasnio maniju koja krije potisnutu depresiju.
Zamjena/zamjenska obuka
Mehanizam kojim se libidozni objekt potiskuje i zamjenjuje drugim prihvatljivijim i svjesnijim. Tako se u skrivenim uvjetima može zadovoljiti zabranjeni užitak. Na primjer, osoba koja pokušava odbojnost prema partneru ali on to ne može prihvatiti potiskuje ovu emociju i izražava je u obliku alergijske reakcije.
Sublimacija
Mehanizam koji nastoji zamijeniti neprihvatljiv objekt ili aktivnost drugim objektom veće društvene ili etičke vrijednosti.
Intelektualizacija
Pojedinac pokušava pronaći diskurzivnu formulu za svoje sukobe i emocije kako bi ih kontrolirao. Emocionalna izolacija koja obično prati bolan događaj kombinirana je s racionalnim objašnjenjem.
Racionalizacija
Sastoji se od racionalnog opravdavanja misli ili ponašanja koja uzrokuju tjeskobu. Razlikuje se od intelektualizacije jer zauzima posebno mjesto. Ne podrazumijeva sustavno izbjegavanje afekata, već im pripisuje uvjerljivije i istinitije motive, dajući im racionalno ili idealno opravdanje.
Obrambeni mehanizmi u kojima je nagon potisnut ili maskiran
Izolacija
Mehanizam kojim se nemili događaj odvaja od uzročnika čime ostaju prisutni na svjesnoj razini ali lišeni svake asocijativne veze. Na primjer, dijete koje pati od tjeskobe jer je bilo žrtva zlostavljanja, ali nije u stanju vidjeti odnos između te dvije stvari.
Trening predanosti
Sastoji se od deformacija onoga što je potisnuto koja se može manifestirati na tri načina: kroz snove u simptomima ili kroz određene umjetničke produkcije.
Otkaz/retroaktivni otkaz
Prema Freudu to je aktivan proces koji se sastoji od poništavanja onoga što je učinjeno. Pojedinac pokušava izbrisati misao ili djelo.
Transformacija (instinkta) u suprotnost
Sastoji se od pretvaranja cilja nagona u njegovu suprotnost. Transformira se cilj nagona, a ne objekt kroz koji se on zadovoljava. Na primjer, ako me partner napusti, ljubav koju sam osjećala prema njemu pretvara se u mržnju. Osoba prema kojoj sam nekad osjećao ljubav sada u meni budi mržnju. Nagon je transformiran, ali objekt (moj bivši partner) nije.
Obrambeni mehanizmi specifični za psihozu
Poricanje ili poricanje
Prema Freudu ovaj mehanizam se sastoji u eliminirati neugodan prikaz nebrišući ga (ukidanje) niti odbacujući njegovu pripadnost pojedincu (negacija), već poricanjem same stvarnosti percepcije povezane s ovom reprezentacijom.
Rascjep ega između obrambenih mehanizama
To je psihotični obrambeni mehanizam protiv tjeskobe povezane sa smrću i disocijacijom. Dio ega ostaje u operativnom kontaktu s neuznemirujućom stvarnošću. L’ drugi dio ega gubi svaki kontakt s ovom stvarnošću odbacivanje svih previše mučnih aspekata i, ako je potrebno, rekonstruiranje nove, umirujuće i željenije stvarnosti (kroz delirij).
Udvostručenje slike
Mehanizam graničnih stanja je taj koji se bori protiv tjeskobe gubitka objekta i odvaja nepoželjne reprezentacije. Na primjer, pojedinac koji projicira negativni dio svoje stvarnosti van, ali ne gubeći kontakt s njim. Raskol stoga ne znači gubitak kontakta sa stvarnošću.
Uklanjanje ili isključenje među obrambenim mehanizmima
Izraz isključenje koji je Lacan prihvatio za isključivanje pretpostavlja odbacivanje primordijalnog označitelja u konstituciji djeteta kao individue odvojene od majke. To osuđuje dijete da se ne konstituira kao subjekt unutar već postojećeg jezičnog univerzuma i predisponira ga za psihozu.
Obrambeni mehanizmi podijeljeni su u različite skupine vezane uz razine obrambenog funkcioniranja. U neurozi ovi obrambeni mehanizmi djeluju kao zaštitnici pred realnošću koja se ne može tolerirati iako veza s njim postoji.
Kod psihoze se pak uznemirujuća stvarnost ni na koji način ne tolerira i obrambeni mehanizmi ostavljaju osobu u kontaktu isključivo sa željenom ili zamišljenom stvarnošću, zbog čega ona gubi kontakt s uznemirujućom stvarnošću kako bi pronašla stabilnost svojih emocija. Ponekad se emocionalna stabilnost postiže zabludama.
