Sigmund Freud, otac psihoanalize, bio je jedan od prvih koji je razmišljao o fenomenima koje su drugi stručnjaci zanemarili; jedan od mnogih koji se odnose na manifestacije nesvjesnog u svakodnevnom životu. Iz njegovih zapažanja rođeno je djelo kojem je suđeno da postane klasik na tu temu: Psihopatologija svakodnevnog života.
Ovim radom Freud identificira male fenomene svakodnevnog života koji spadaju u područje neracionalnog . To su izrazi koji, da tako kažem, krše logiku. To uključuje ponašanje kao što je selektivno zaboravljanje, lapsusi, parapraksa i drugo.
Jedan od najzanimljivijih aspekata u vezi s Freudovim postulatima na manifestacije nesvjesnog je li to i od savjesti. Istina je da iza našeg načina razmišljanja, djelovanja i osjećanja stoje agenti utjecaja koji ne prolaze kroz našu svijest.
Ovi elementi se izražavaju nehotice. Dugoročno, ti ignorirani sadržaji čine problem kroničnim patnja i na kraju se razbole.
Ako su vrata zatvorena za sve pogreške, istina će također ostati vani.
-Rabindranath Tagore-
Otkrijmo koje su različite manifestacije nesvjesnog u svakodnevnom životu.
Manifestacije nesvjesnog u svakodnevnom životu
Pad
Lapsusi su nenamjerne pogreške u govoru. Želimo reći jedno, ali na kraju kažemo drugo . Ova zbunjenost gotovo uvijek izaziva smijeh i ne pridaje joj se prevelika težina. Međutim, Freudovo kliničko oko u lapsusima je vidjelo mnogo više nego besmislene pogreške. Prema njemu, to je način na koji manifestiramo svoje želje ili nesvjesne sadržaje.
Lapsusi se mogu izgovoriti ili napisati. Poznati su lapsusi poznatih osoba ili političara na televiziji uživo. Među najpoznatijima spomenimo onu bivšeg kolumbijskog predsjednika Juan Manuel Santos također dobitnik Nobelove nagrade za mir 2016. godine koji je tijekom rasprave rekao: Ovo ne poništava broj glasova položenih u korist korupcije kada je u stvarnosti to značilo glasove položene u korist reizbora.
U slučajevima ovog tipa omaška bi izražavala krivnju i želju za okajanjem kroz nehotično priznanje. Jedna od manifestacija nesvjesnog u svakodnevnom životu.
Selektivno zaboravljanje
Sadržaj našeg uma nije nam uvijek na dohvat ruke. Svi smo osjetili osjećaj da ne možemo pristupiti dijelu sadržaja našeg uma, kao kad bismo željeli povratiti sjećanje koje nam bježi. To se uglavnom događa s konkretnim elementima kao što su neke riječi. Ono što se može činiti čudnim jest zaboraviti nešto što bismo trebali imati na umu i što ima utjecaja na aktivnosti koje često provodimo.
Kao kad zaboravimo obaviti zadatak koji smo hitno tražili ili Događa se i kad napravimo nijemu scenu tijekom prezentacije za koju smo dugo učili.
Svi ovi primjeri su pod paradigmom psihoanaliza manifestacije nesvjesnog. Selektivno zaboravljanje izražava faktore koji nas potiču na brisanje određenih sadržaja jer su povezani sa željama, strahovima ili sadržajima koje nismo racionalizirali. Zaboravljamo zadatak koji nismo htjeli imenovati nekoga s kim imamo neku neprepoznatu poteškoću ili razgovarati o idejama s kojima se ne slažemo.
Promašeni činovi
Parapraksi su slični lapsusima, ali se za razliku od ovih tiču djela, a ne riječi. Neki ih nazivaju uspješnim radnjama. To su situacije u kojima smo trebali učiniti jedno, ali na kraju učinimo drugo, a da ne znamo zašto. Nesvjesno pobjeđuje svijest jer je skrivena želja jača od one prepoznate.
Parapraxis se javlja kada, na primjer, negdje moramo ići javnim prijevozom; sigurni smo da smo savršeno pročitali rutu, no na kraju se nađemo daleko od našeg odredišta jer skrenemo na krivu liniju autobusa ili metroa. Hipoteza je da a odbijanje nesvjesnost odlaska na određeni termin dovodi nas do toga da ga nesvjesno izbjegavamo.
Sve ove manifestacije nesvjesnog u svakodnevnom životu otkrivaju najdublje aspekte koji se nalaze u nama. U stvarnosti to nisu pogreške nego izrazi onoga što prebiva u nama i želi izbiti na površinu.
