Isabel Allende Llona je čileanska spisateljica čija su djela prevedena na trideset pet jezika . S više od sedamdeset milijuna prodanih primjeraka, smatra se najčitanijim živućim autorom na španjolskom jeziku u svijetu. Ona je također kći diplomata Tomasa Allendea Pescea, rođaka bivšeg predsjednika Čilea Salvadora Allendea koji je svrgnut nakon državnog udara 11. rujna 1973. godine.
Isabel Allende je kroz svoje spise uspjela otkriti uzvišenu ljepotu koja karakterizira ženski univerzum, evocirajući na gotovo magičan način one općenito potisnute latentne karakteristike svojih čitateljica. U doba koje karakteriziraju ogromni politički nemiri za koje se odlučio književni aktivizam suprotan raširenoj patrijarhalnoj ideologiji i ponudio ženama važan manifest kako bi im omogućio da se probude i preuzeti kontrolu nad njihovim životom .
S izuzetnom osjećajnošću Isabel Allende umio nam je prenijeti bezuvjetnu ljubav prema ljepoti i prema ljepoti koja postoji u svijetu i ljudima. Čitanje njezinih djela ili slušanje njezina govora aktivnost je koja doista može uzdići naš duh.
Žena koja se uvijek trudila učiniti svijet boljim mjestom. Militant čije su oružje ljubav i ljepota. Danas ćemo s ovim člankom koji ima za cilj biti mala počast ovoj velikoj ženi koja nam je dala toliko toga proći kroz različite faze njezina života i dijela njezina rada.
Prve godine
Rođena u Limi, Peru, gradu u kojem je živjela tijekom cijele očeve diplomatske karijere. Isabel se s majkom i braćom i sestrama vratila u Čile nakon rastave roditelja. Neko su vrijeme živjeli u kući djeda po majci autoritarna figura koji je imao velik utjecaj na neke važne aspekte Isabelina života. Nakon završetka studija udala se za svog prvog supruga Miguela Fríasa, oca njezino dvoje djece: Paule i Nicolása.
Godine 1967. postala je urednica ženskog časopisa Paula. Njegovi članci usredotočeni na ulogu žena u čileanskom društvu bili su urnebesno ironični i stoga predmet kontroverzi. Bilo je to doba velikih promjena za Čile pod zastavom moderne i pokreta za oslobođenje žena unutar konzervativnog i patrijarhalnog katoličkog društva.
Postojalo je vrijeme kada se feministica nije smatrala seksi. Patrijarhat je bio vrlo pametan u stvaranju stereotipa o neurednoj feministici koja se ne brije.
-Isabel Allende-
Karijera i egzil Isabel Allende
Slijedeći državni udar u Čileu Isabel Allende bila je prisiljena povući se u egzil u Venezuelu gdje je ostala trinaest godina radeći za novine i u školi. Tijekom boravka u Venezueli dobio je vijest o vrlo teškom zdravstvenom stanju svog djeda.
Ne mogu otići u Čile da mu budem blizu Isabel mu je počela pisati pismo koje će kasnije postati literarni uspjeh bez presedana za južnoameričku ženu: Kuća duhova . Godine 1993. i ovo je djelo Bille August prenio na veliko platno i tada je također doživio veliki uspjeh.
Nakon uspjeha njezinog prvog romana Allende napisao je još dvije knjige koje su ponovno doživjele apsolutni uspjeh u svijetu književnosti: Od ljubavi i sjene e Eva Luna . Ubrzo nakon objavljivanja trećeg romana odlučio je napustiti posao učitelja i posvetiti se punom radnom vremenu pisanju.
Nakon razvoda od prvog supruga udala se za američkog odvjetnika Williama Gordona i preselila u SAD gdje je živjela do 1988. godine.
Smrt kćeri Paule i povratak u život
Godine 1992 njegova kći Paula tragično umire u 28. godini u bolnici u Madridu. Ovaj događaj bio je težak udarac za Isabel koja je pala u stanje duboka tuga i očaja iz kojeg nije mogao pobjeći dugo vremena.
Tijekom te duge i bolne žalosti napisao je roman Paula odraz djetinjstva i mladosti njegove voljene kćeri. Poklon ljubavi prema kćeri koja se ubrzo pokazala još jednim autentičnim bestselerom u kojem su se prepoznale mnoge žene.
Paula je roman koji baš kao Kuća duhova rođeno je kao pismo, izjava ljubavi i istovremeno putovanje prema prihvaćanju smrti svoje kćeri. Pisanje ovog djela počelo je u bolnici dok je Isabel bila uz svoju kćer i gledala je kako polako umire. Pažljivo analizirajući moguće je primijetiti da Paula nije samo pismo nego autobiografska priča u kojoj autorica priča priču o svojoj obitelji.
Odabirući kao kontekst situaciju u svojoj zemlji te tragedije i putovanja svoje obitelji, Allende u ovom djelu ogoli svoju dušu. Isabel Allende je u mnogim prilikama govorila o ljekovitoj moći pisanje koji nam omogućuje da se suočimo s velikim dramama života. I doista u Paula osjećamo kako autorica malo po malo prihvaća stvarnost i smrt svoje kćeri. Roman koji je u određenom smislu predstavljao terapeutsku vježbu, osvještavanje stvarnosti.
Od prihoda od prodaje romana čileanska spisateljica osnovala je zakladu Isabel Allende kao posvetu svojoj kćeri koja je radila kao socijalna pedagoginja i psihologinja u nekim marginaliziranim zajednicama u Venezueli i Španjolskoj.
Četiri godine kasnije, prevladavši duboku depresiju, Isabel piše Afrodita . Ova se knjiga pretvorila u odu životu i užitak za osjetila. Smatra se pjesmom života posvećenoj zahvalnosti i senzualnosti napisanoj s istom osjetljivošću koja karakterizira prethodna djela.
Isabelle Allende i čudesan odraz ženskog svijeta
Sva djela Isabel Allende nekako nas navode na razmišljanje o Danteovoj toliko voljenoj muzi Beatrice koja je dala život stereotipu Žene s ekrana koji je toliko idealizirao muški univerzum.
Žena koja samim postojanjem svog voljenog čini boljim muškarcem. Žene koje vraćaju odraz onih koji ih vole. Veliki drugi kroz kojeg se čovjek može ponovno ujediniti sa svojom božanskom prirodom. Izvor iza zrcala je onaj iz kojeg niču kreativnost, inspiracija i najbolje vrline svakoga, uzdižući ga iznad ljudskog potencijala. Žena zrcala koju je Dante vidio u svojoj Beatrice.
Na osobni i profesionalni način Isabel Allende uspjela je transformirati ovaj arhetip žena s ekrana predložio Dante i stvorio svojom književnošću novo ogledalo u kojem sam daj to razmišljati, prepoznati i zavoljeti sebe.
Kroz Allendeova djela nalazimo beskonačan broj žena kao protagonista različite jedna od druge i različitog podrijetla baš kao što se događa u stvarnosti. On je primjer za to Grad zvijeri djelo u kojem iako žena nije glavni protagonist, ipak ima temeljnu ulogu. Tome treba dodati da je žena koju susrećemo u romanu u određenim godinama, ali to nije dovoljno da odustane.
Književnost čileanske spisateljice također je odraz Latinske Amerike. Svojih običaja i tradicije postojećeg dualizma i autohtonih plemena. Allende tvrdi da je ljepota ljudi i svijeta u bilo kojem kutu u bilo kojem društvu koliko god udaljeno bilo.
Možda smo na ovom svijetu da tražimo ljubav, nalazimo je i neprestano gubimo. Za svaku ljubav kao da se ponovno rađamo i za svaku izgubljenu ljubav dobijemo novu ranu. Ponosan sam na svoje ožiljke.
– Isabel Allende-
