Ateizam: što znamo?

Ateizam je poricanje postojanja Boga ili božanskog bića . Zvuči jednostavno, zar ne? Ako mislite da se problem svodi na razliku između ateista i vjernika, razmislite još jednom.

Ova heterogenost mogla bi ovisiti o strahu svakog ateista od usvajanja istih ponašanja kao vjernici. Iako se može činiti uvredljivim, radi se o odbacivanju svake dogmatske ili ekstremne pozicije.

Međutim, ateizmu je teško poprimiti krinku religijskog fundamentalizma kakvog poznajemo. Općenito, borba ateizma slijedi ideju sekularnog društva u kojem se religija ima istu vrijednost kao vjerovanje u Djeda Mraza.

Drugim riječima uvjerenje bez znanstvene osnove, ali koje ne smije poprimiti negativnu vrijednost ako se razumije za ono što jest: uvjerenje. Sekularna država je ona u kojoj je dopušteno pisanje i usporedbe bez uvredljivosti. U konfesionalnom ili vjerskom društvu, međutim, moglo bi biti riskantno čak i napisati ovaj članak.

Brojne nijanse ateizma

Filozofi poput Antony Flew i Michael Martin razlikuju pozitivni (jaki) ateizam i negativni (slabi) ateizam. Prvi svjesno tvrdi da Bog ne postoji; drugo ne potvrđuje odsutnost boga, već je prije stanje nevjerice.

Pozitivni ateizam je opći izraz koji se koristi za opisivanje ateista koji drže premisu da Bog ne postoji kao istina . Drugim riječima, pozitivni ateist se bavi time da izjavu da Bog ne postoji poprati dokazima. Negativni ateist tvrdi da u to ne vjeruje, ali ne namjerava opovrgnuti suprotno.

Agnosticizam s druge strane tvrdi da nije moguće znati postoji li Bog ili ne jer nemamo potrebno znanje da potvrdimo jednu ili drugu stvar. Neki misle da je agnostik kukavički ateist.

Ne možemo podržati ideju da čovjek posjeduje potrebne racionalne resurse da razlikuje Boga od imaginarnog svijeta kao što su vile ili sirene. U isto vrijeme ne možemo čvrsto zanijekati da Bog ne postoji u stvarnom i objektivnom svijetu.

Razlika između različitih značenja omogućuje nam bolje razumijevanje razloga koji upravljaju različitim nijansama ateizma. Međutim, svaki argument može poslužiti za opravdanje jednog oblika ateizma, a ne drugog. U svijetu postoji do milijardu ateista iako društvena stigma, politički pritisak i netolerancija otežavaju preciznu procjenu.

Razlozi ateizma

Opravdavanje ateizma stoga može slijediti više od jednog puta. Postoje beskrajne rasprave o informacijama koje su nam dostupne i kako ih treba tumačiti. Da ne spominjemo šire metaepistemološke probleme o ulozi argumenata, rezoniranja, uvjerenja i religioznosti u ljudskom životu.

Ateist često ne samo da tvrdi da je činjenica da Bog ne postoji potkrijepljena dokazima, već brani potrebu da svoja uvjerenja temeljimo na dokazima općenito.

Ateisti su uvijek podržavali iracionalnost vjerskog štovanja odnosno vjerovanje u postojanje nadnaravnog bića jer nema dokaza za suprotno. Niti bismo smatrali razumnim da osoba vjeruje da ima rak jer nema dokaza za suprotno.

Je li rasprava o Bogu logična?

• Brojna su stajališta ateizma; na primjer skup od odbici također poznate kao vježbe iz deduktivne ateologije usmjerene na zaključak da je postojanje Boga nemoguće.

• Druga velika skupina važnih i odlučujućih argumenata može se okupiti pod nazivom induktivna ateologija. Ove probabilističke ideje pozivaju se na razmatranja o prirodnom svijetu kao što je patnja raširena ili otkrića biologije ili kozmologije.

The teološki nekomitivizam poriče da je ideja Boga značajnaili ima propozicioni sadržaj koji se može procijeniti u smislu istine ili netočnosti. Umjesto toga, religiozni govorni činovi se smatraju složenim oblikom emocija ili izrazom duhovne strasti.

• Naprotiv induktivne i deduktivne metode treba smatrati kognitivističkim jer prihvaćaju da izjave o Bogu imaju značajan sadržaj i da se može utvrditi da su istinite ili lažne.

Zaključci

Pitanja o postojanju Boga stoga se proširuju na pitanja biologije, fizike, metafizike, filozofije znanosti, etike, filozofije jezika i epistemologija . Razumnost ateizma općenito ovisi o primjerenosti cjelokupnog konceptualnog i eksplanatornog opisa svijeta.

Na osobnoj razini vjerujem da Bog može poprimiti različita značenja za svakoga od nas. Ne zanima me ideja o Bog religija jer u mom unutarnjem svijetu to ne rješava moje egzistencijalne probleme.

Ovo je prije svega osobna i subjektivna odluka. U svakom naprednom društvu obje pozicije mogu koegzistirati poštujući svačiji prostor.