Nisam te prestao voljeti, prestao sam inzistirati

Ponekad ono što završava nije ljubav nego strpljenje. Tako je, želja da nastavimo bacati drva na vatru koja ne daje žar na pogled koji ne grli na zagrljaj koji ne dopire do nas. Na kraju se umorimo od inzistiranja, duša vene, nade se razvodne i ostane samo žar dostojanstva koje skupljamo u komadiće, svjesni da nam to više nije mjesto.

Zanimljivo je kako se neki ljudi, kada odu kod stručnjaka kako bi pokušali prevladati proces boli povezan s prekidom, ne ustežu pitati psihologa pomozi mi da prestanem voljeti svog bivšeg pomozi mi da ga zaboravim . Možda bi poneki terapeut poželio imati sličnu čarobnu formulu fantastične tehnike kojom bi nestao svaki trag ljubavi koja boli ili melankoličnog sjećanja koje zamagljuje dane i produžuje noći.

-Albert Einstein-

Usprkos tome dobar psiholog dobro zna da je bol korisna patnja to je spor, ali progresivan proces koji osobi omogućuje stjecanje novih strategija rasta i resursa za poboljšanje upravljanja svojim emocijama. Svaki pokušaj zaborava pokazuje se kao ništa više od sterilnog i beskorisnog truda koji koči vitalno učenje, pronalaženje načina da se u sebi ponovno otkrije inicijativni duh i želja za ponovnom ljubavi.

Jer u konačnici nitko ne prestaje voljeti iz dana u dan. Ono što se događa je to prestanimo inzistirati na nečemu što odavno više ne vrijedi, život više ne vrijedi.

Dvije faze boli nakon konačnog prekida

Ima onih koji bez toga ne mogu: inzistiraju i tvrdoglavo se nadaju primiti malo više pažnje kako bismo mogli podijeliti misli, odluke, strahove, veselje i suučesništvo, uvjereni da vrijeme provedeno zajedno ipak može mirisati na sreću a ne na sumnje autentične želje a ne na nevezanost, izgovore i sramežljive poglede... Svi smo barem jednom u životu inzistirali na tome.

Tada konačno shvatimo da je bolje prestati inzistirati da se prvi simptom boli pojavi kada nas surova stvarnost natjera da otvorimo oči za dokaze. Međutim, prije nego što shvatimo stvarnost te emocionalne veze, prisiljeni smo prevladati neke faze

Faze ove prve faze tugovanja su sljedeće:

Zamućenje osjetljivosti:odnosi se na situacije u kojima ne možemo razumjeti razlog određenih reakcija, razlog udaljenosti, emocionalne odvojenosti partnera ili razlog njegove laži . Jaka želja.U ovoj drugoj fazi normalno je pokušati inzistirati što dovodi do tipičnih samozavaravanja jer se on tako ponaša jer je pod velikim stresom jer je zauzet umoran je... da sam malo osjetljivija malo privrženija možda bi me volio malo više obraćao bi mi više pažnje... Prihvaćanje je zadnja faza ove prve bolibitan trenutak u kojem osoba prestaje inzistirati pred dokazima. Hranjenje nade nije ništa drugo nego prepreka, to je poznati način da se bez smisla i logike polako trujemo, ostavljajući nam samo jednu mogućnost: da odemo...

U ovoj točki počinje mnogo složenija faza: druga bol.

Prestao sam inzistirati, odselio sam se ali i dalje te volim: drugi bol

Kada smo konačno rekli posljednje zbogom i distancirali se od druge osobe, počinje druga faza tugovanja. Pred nepopravljivošću onoga što boli, što prži naše dostojanstvo i uništava naše samopoštovanje, najmudrija opcija je distanca, jasno je. Međutim udaljenost bez zaborava nikada neće biti moguća.

-Pablo Neruda-

Znamo da zapošljavanje svijest činjenica da je sve gotovo i da nema više što učiniti oslobađa nas nervoznog čekanja i sterilnog terena. Ipak što učiniti s tim osjećajem koji je ostao zaglavljen u nama poput upornog demona? Druga je boljka složenija od prve jer ako je teško otkriti da nismo voljeni ili da smo jako voljeni, još će kompliciranije biti morati zaliječiti rane, preživjeti i pronaći se u jačim ljudima.

Imajući ovo u vidu potrebno je dati oblik emocionalnoj boli koja je u skladu s našim potrebama gdje um i tijelo mogu plakati procesuirati, asimilirati odsutnost voljene osobe i prihvatiti silom - i kroz škrgute zube - novu situaciju bez ljutnje, bez ljutnje ili ogorčenosti.

Istovremeno također je idealno vrijeme da inzistiramo na sebi . Treba pokazati malo tvrdoglavosti, nahraniti se nadom, nahraniti se novim entuzijazmom, iako znamo da će na početku biti teško. Ova nas druga bol tjera da inzistiramo i ustrajemo na svome biću modulirajući ono sjećanja i tjeskobe koje traže savršenu frekvenciju u kojoj nostalgija i dostojanstvo dolaze u sklad kako bi nam omogućili da krenemo naprijed uzdignute glave.

Slike ljubaznošću Agnes Cecile