
Svatko se ponekad osjeća potišteno.
Sada zamislite da je ovo negativno stanje uma s vama neprekidno već više od dvije godine. Nije teško zamisliti nelagodu koju čovjek u tim stanjima može osjećati. To se događa u slučaju distimije... čitajte dalje kako biste saznali više!
Jako sam tužan i osjećam se više nesretno nego što mogu reći i ne znam gdje sam stigao... Ne znam što da radim ni što da mislim, ali žarko želim napustiti ovo mjesto... Osjećam se tako melankolično
-Vincent Van Gogh-
Što je distimija?
O distimiji govorimo kada je osoba u depresivnom raspoloženju najmanje dvije godine. Promatranje ovog stanja mogu učiniti oni koji pate od njega i oni oko te osobe.
Iako se možda čine sličnima distimija i depresija nisu isto .
U slučaju distimije tijekom zadnje dvije godine života osoba nije provela razdoblje dulje od dva mjeseca u kojem nije imala najmanje dva od sljedećih simptoma : gubitak ili povećanje apetita nesanica ili hipersomnija nedostatak energije ili slab umor samopoštovanje poteškoće s koncentracijom ili donošenjem odluka, osjećaj beznađa.

Međutim, osobe koje pate od distimije ponekad nemaju sve te simptome ili nisu tako intenzivni kao u depresivnoj situaciji. No postoji još jedan problem: vrlo je postojan tijekom vremena. Tako ljudi s distimijom rade nalaze se praktički neprestano uronjeni u melankolično stanje uma . Nadalje, ako se ne primijeni odgovarajući psihološki tretman, ovo stanje može dovesti do ozbiljnijeg depresivnog poremećaja.
Melankolija je bezbolna želja slična tuzi na isti način na koji magla podsjeća na kišu.
-Henry Wadsworth Longfellow-
Uz sprječavanje nastanka drugih psihopatologija, terapija je neophodna jer distimija uzrokuje jaku tjeskobu kod onih koji od nje pate. Kao rezultat toga, dolazi do snažnog smanjenja kvalitete života ovih ljudi jer njihova psihička nelagoda utječe na različita područja u kojima se kreću.
Koja je razlika između distimije i depresije?
Uz dosad rečeno ne bi bilo čudno zapitati se da li Nije li distimija isto što i depresija?
Depresivni ljudi također se osjećaju potišteno veći dio dana i većinu dana. Ovo stanje je evidentno u rangu s distimijom na isti način oči subjekta koji od toga pati kao i onih oko njega. Razlika je u tome kod depresije trajanje je najmanje dva tjedna dok kod distimije
I u ovom kolebanju daha i agonije
-Ruben Darío-
Ostali uobičajeni elementi su poremećaji spavanja, povećanje ili gubitak apetita (iako kod depresije može doći do značajne promjene u težini bez pridržavanja posebne dijete u tu svrhu), umor (koji se u depresiji više vidi kao kontinuirani gubitak energije) i poteškoće u koncentraciji ili donošenju odluka (popraćene trajnim smanjenjem sposobnosti razmišljanja).
Kao što već možemo vidjeti u sličnostima postoje nijanse koje označavaju razlike. Već rečenom valja dodati da kod depresije znatno smanjuje interes ili Zadovoljstvo u svim ili gotovo svim aktivnostima većinu dana i veći dio dana. Ali ima još toga.

Također postoji svakodnevna i kontinuirana agitacija ili psihomotorna retardacija, pretjerani ili neprikladni osjećaji beskorisnosti ili krivnje te ponavljajuće misli i ideje o smrti ili samoubojstvu ili pokušaji i planovi da se oni izvrše. Svega toga kod distimije nema.
Slike ustupili Xavier Sotomayor, Priscilla du Preez i Patryck Sobczak
 
             
             
             
             
             
             
             
             
						   
						   
						   
						   
						   
						   
						  