Sreća odgođena: Bit ću sretan kad…

Odgođena sreća definira mentalno stanje koje doživljavaju mnogi od nas. To je stanje koje nas navodi da izgovaramo fraze poput: Život će mi biti bolji kada konačno promijenim posao Kada dođu praznici radit ću stvari koje jako volim Kada položim ispit moći ću biti s ljudima koji mi jako nedostaju itd.

Zašto govorimo ove stvari? Jer naš mozak misli da će sve biti bolje kada učinimo ili postignemo određene stvari. Ali koji je mehanizam kojim se prisiljavamo da odgodimo svoje blagostanje i svoje zadovoljstvo? Mnogi će reći da je to čista i jednostavna samopotreba, drugi da su sva ova ponašanja ništa više od učinkovitog načina samosabotaža .

Stavljanje naše sreće na čekanje misleći da će nam budućnost donijeti bolje je oblik bajke. To je način da zamračimo našu sadašnjost i zaslijepimo prividom idealne sutrašnjice.

Da imam više novca, bio bih sretan. Dok ne smršavim neću više ići na plažu. Ovakav način razmišljanja gradi nevidljivi zid koji potpuno iskrivljuje pravo značenje riječi sreća.

Odgođena sreća je pogrešna procjena koja šteti vašem zdravlju

Živimo u vremenu u kojem dijelu naših misli i želja prethodi riječ Ako. Da imam više novca sve bi bilo bolje Da sam dobio to unapređenje na poslu imao bih bolji status i pokazao drugima za što sam sposoban Da sam privlačnija Lakše bih našao partnera. Postavite ovako svaka od ovih rečenica uzrokuje nam nepotrebnu patnju koja nas udaljava od našeg blagostanja.

Psihologija tu stvarnost definira kao sindrom odgođene sreće. Ova definicija identificira ponašanje u kojem ljudsko biće uvijek čeka da se dogodi određena okolnost. Jasno je da je ponekad to čekanje opravdano, pogotovo kada uložimo vrijeme i trud da postignemo nešto konkretno: svoj društveni život ograničavam na učenje jer mi je cilj položiti ispit.

U ovom slučaju odgađanje određenih aktivnosti ima razumno objašnjenje i svrhu. Međutim Sindrom odgođene sreće javlja se kada cilj nije ni razuman ni logičan. U tim slučajevima svaki argument ide protiv nas samih i potiče nelagodu i patnju. Primjer bi bio kada je ponedjeljak, a mi već razmišljamo o vikendu. Drugi bi mogli biti oni koji misle da će sve biti bolje kada smršavit će i njegov će se fizički izgled promijeniti.

Oni koji odgađaju i oni koji odgađaju čine to jer ne prihvaćaju ili nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom ili zato što se ne bave ili ne znaju iskoristiti potencijale ovdje i sada.

Zašto odgađamo svoju sreću?

Koliko god pojam sreće bio raširen s psihološkog gledišta, vrlo ga je lako definirati. To znači prihvaćati, voljeti, biti dobar prema sebi i biti sretan s onim što imate. To znači imati svrhu u životu, uživati ​​u dobroj mreži socijalne podrške i učinkovitim mentalnim resursima za suočavanje s poteškoćama. Ništa više i ništa manje.

Nezadovoljstvo svojom osobom i posjedom.Osoba uvijek želi nešto što joj nedostaje nešto što misli da je bolje od onoga što ima.

Iza potrebe da zaustavimo svoju sreću misleći da će doći nešto bolje krije se strah.Strah od suočavanja s onim što boli u određenom trenutku dovodi do nesigurnosti i neposjedovanja hrabrosti za promjenu što nam se ne sviđa. Sve se to mora odgovorno i hrabro rješavati ovdje i sada.

Sreća je odgodila konja koji trči za mrkvom koju ne može dohvatiti

Clive Hamilton profesor filozofije na Sveučilištu Charles Sturt u Australiji napisao je studiju pod naslovom Sindrom odgođene sreće (Sindrom odgođene sreće) u kojoj iznosi vrlo zanimljive pojmove. Prema njegovim riječima sadašnje društvo nas pretvara u onog konja koji nikako da dohvati mrkvu.

Uvijek smo u potrazi za nečim nematerijalnim što rijetko uspijevamo postići, ali silno želimo. A mi to želimo jer nismo sretni. Uzroci te nelagode su Raditi uvjeti u kojima živimo, potrošačko društvo koje nas neprestano tjera da vjerujemo da su nam potrebne neke stvari da bismo se osjećali dobro (primjerice bolji telefon, odjevni predmet određene marke, novi auto i sl.).

Drugi faktor je malo vremena koje imamo na raspolaganju. Imamo malo vremena da se povežemo sami sa sobom oko svojih hobija ili ljudi koje volimo. Prema dr. Hamiltonu trebali bismo biti malo odvažniji, više se usuditi i donositi nove odluke kako bismo postigli dobrobit i vodili život više u skladu s našim ukusima i potrebama. Moramo prestati trčati i misliti na sutra. Moramo stati i pronaći sebe u sadašnjosti.