Oko koje ne vidi srce koje boli. Istina je da nema slijepijeg od nekoga tko ne želi vidjeti osim ovoga to ne znači da bol, tuga ili tjeskoba mogu magično nestati jednostavnim zatvaranjem očiju . Nije dovoljno pucnuti prstima da promijenite stvari, morate prihvatiti bol i naučiti se nositi s njom.
Ovo može biti zastrašujuće, ali nikada neće biti tako loše kao što mislimo. Jedno od najvećih čudovišta je katastrofistička misao koju često hranimo kako bismo se zaštitili od razočaranja. A protiv velikih čudovišta ne može se učiniti ništa osim hrabrosti.
Kako se možemo suočiti s onim čega se najviše bojimo? Korak po korak, počevši od prihvaćanja unutarnje bitke, one koja nas tjera da negiramo svu bol, one koja nam govori da ništa nije u redu čak i ako nije. Nakon što smo priznali i prihvatili bolest probudit ćemo svoje najveće strahovi i stoga ćemo biti u poziciji odabrati najbolje oružje za suočavanje s njima.
Svijet je neprijateljsko mjesto za sve, ali samo oni koji se s njim suoče bez straha žive punim plućima.
Osjetit ćete težinu svijeta
Na početku možemo imati osjećaj da moramo nositi težinu svijeta na svojim plećima ili da sve postupno izumire, ali shvatit ćemo da samo moramo dati ime panici ili depresiji koja živi u nama . Nakon što naučimo sve nazvati svojim imenom, strahovi nestaju jer znamo što se događa i možemo zatražiti pomoć u slučaju prijetnje.
Imenovati ono što osjećamo ne znači reducirati stvarnost na nekoliko jednostavnih detalja koji se uklapaju u oznaku. Nije ni valjan izgovor za skrivanje kad pogriješimo ili se definiramo. The ime to je samo mali dio nas koji nas upotpunjuje ali nas ne definira jer mi smo puno više .
Imenovati emocije ne znači zaboraviti kontekst problema, potporu drugih ili vlastite resurse. To je jednostavan način za razgraničenje skupa emocija, misli i ponašanja koji bi inače bili komplicirani za razumijevanje.
Pojednostavljenje, međutim, ne znači zaboraviti da se iza imena, straha ili čudovišta krije osoba sa svojim posebnostima . Osoba koja pati i koja je uz to hrabra, osoba kojoj prije svega treba podrška i razumijevanje.
Ne gubite vrijeme negirajući stvarnost
Ne smijemo gubiti vrijeme negirajući stvarnost. Što je najgore što nam se može dogoditi ako priznamo i prihvatimo što nam se događa te prestanemo izbjegavati životna iskustva? Na horizontu se otvara prilika: počet ćemo intenzivno živjeti.
Dakle, naše misli neće biti sastavljene samo od čudovišta, već i od svijeta punog mogućnosti, dobrih ili loših. Tako ćemo se upoznati na svim razinama i prihvaćati bezuvjetno. Najvažniji aspekt je ipak shvatiti da smo jači nego što smo mislili.
Naravno da ćemo se bojati, ali imat ćemo tisuću oružja za borbu protiv toga. Osjećat ćemo bol, ali ćemo također osjetiti intenzitet naklonosti i topline ljudi oko nas. I shvatit ćemo da diktatura kojoj se podvrgavamo kada se pretvaramo da živimo život bez nje bol To je ono što nas najviše boli boli nas jer negira dio naše stvarnosti.
Nije sretan onaj tko ne osjeća bol, nego onaj tko prepoznaje i prihvaća svoje emocije. Na nama je hoćemo li prihvatiti ono što osjećamo i suočiti se s tim. Rezultat će nam uvijek biti izvor nade, nade koju ćemo podijeliti s kim god želimo.
