Možda se čini nevjerojatnim, ali u posljednjem desetljeću nametnut je društveni nalog koji nam nameće obvezu da budemo sretni pod svaku cijenu. Ne želeći patiti postala je poštapalica koje se mnogi pridržavaju bez razmišljanja.
Mnogi govore o diktatorskom režimu sreće, a drugi, poput analitičarke Ima Sanchis, kažu da je sreća postala instrument mučenja. Paradoksalno, nikada prije depresija nije bila tako raširena bolest. Ovako ili onako ne želeći patiti pretvorio se u ogroman izvor patnje.
Mnogo je onih koji osjećaju jasnu averziju prema svemu što nazivaju negativnim. Neka nitko ne govori o patnji, neka se nitko ne žali i ne pokazuje znakove pesimizma. Kao da smo svi dio velikog kazališnog djela u kojem se bol . Kao da smo odjednom prestali biti ljudi. U velikoj mjeri ne željeti patiti znači ne željeti živjeti.
The
-Martin Luther King-
Zatvor ne želje za patnjom
Malo ljudi svjesno kaže da želi pokušati . Situacija se, međutim, mijenja kada prijeđemo na razinu nesvjesnog. Čovjek je jedino biće koje se tisuću puta spotiče o isti kamen. S vremena na vrijeme on slijepo ulazi u situacije koje uzrokuju patnju.
Sigurno ga ne morate tražiti patnja ali posuditi Bol u životu ne birate i pokušaj da ga negirate, isključite ili ignorirate ne čini nas sretnijima. Naprotiv, to bi mogao biti početak boli koju je teže podnijeti.
Najviše uznemirujući aspekt ove trenutne želje da se ne želi patiti jest to što je to neka vrsta obveze simuliranja. Ako nas pitaju: Kako ste? a osjećamo se loše postaje obavezno lagati. Odgovor mora biti: Vrlo dobro. Ako odgovorimo Loše. Patim vjerojatno bi se mnogi okrenuli od nas kao da imamo kugu.
Lažna sreća
Psihoanalitičar Luis Hornstein navodi da su mnogi ljudi prisutni u njegovoj klinici sa sličnim obrascima patnje: pretjerana ovisnost o drugima teška konfuzija visokih i niskih vrijednosti samopoštovanje poteškoće u uspostavljanju značajnih odnosa u paru itd.
Nismo više u vremenima Freud kada su ljudi koji su tražili posjet psihologu imali nepoznatu i posebnu bol. Patnja je postala standardizirana u današnjem svijetu.
Želja da se ne želi patiti također je postala standard. Zbog toga je mnogima potreban posjet kako bi prestali patiti. Ne razumjeti značenje patnje i preraditi je, već je ukloniti.
Zaboravili smo da nam je svima potrebna patnja za rast. Emocionalna bol nam omogućuje da odbacimo nemoguće fantazije i naučimo se nositi s ograničenjima i gubicima. Oba ova elementa, ograničenja i gubici su konstanta od trenutka kad smo rođeni do smrti. Naučimo tolerirati bol kada se s njom suočimo, a ne kada je izbjegavamo.
Naučite biti sretni
The sreća Možemo biti sretni kada naučimo izvući najbolje iz svakog iskustva koje imamo. Kada naučimo vjerovati u našu sposobnost da se nosimo s usponima i padovima, ono nam omogućuje postojanje.
Najveća sreća nalazi se u postojanju, a ne u pojavljivanju. Ističe se po stavu koji ga prati. To je spokojan stav koji pokazuje unutarnji mir i ravnotežu. To nije stalna činjenica, ali stalni rad na usvajanju konstruktivnijih perspektiva.
Malo smo sretniji kad to prihvatimo mi smo bića ranjiva izloženi neizvjesnosti i podvrgnuti ograničenjima. Međutim, ne željeti patiti znači naći se u stanju suprotnom sreći. Poricati patnju znači poricati sebe. To također znači odustati od rasta koji proizlazi iz svake boli i koji nas može naučiti da budemo bolji.
