Emocionalna ucjena je nažalost uobičajena praksa u obrazovanju mnoge djece.
Emocionalna ucjena kod djece je primamljiv oblik manipulacije. Ucjena je naučeno ponašanje pa ga i najmanji mogu naučiti koristiti. S druge strane, rijetko proizlazi iz svjesnog izbora, a ipak se nastavlja koristiti zbog učinkovitosti utvrđene prvih nekoliko puta.
Na internetu postoje tisuće članaka koji govore o emocionalnim ucjenama djece, onoj djece prema odraslima, napadima bijesa, izljevima bijesa i prijetnjama od djece da dobiju ono što žele. Ovo je naučeno ponašanje koji nastaje kod kuće u trenutku i roditelji izgovaraju izraze poput Ako ne dobiješ dobru ocjenu neću te više voljeti Ako si zločest Djed Božićnjak ti neće donijeti poklone Ako ne pospremiš svoju spavaću sobu nećemo ti kupiti više igračaka itd...
Za učinkovitu manipulaciju narodom potrebno je sve uvjeriti da nitko ne manipulira njima.
-John Kenneth Galbraith-
Zašto pribjegavamo emocionalnoj ucjeni?
Mnogo puta pribjegavamo emocionalnoj ucjeni jer u stanju nam je vratiti onu moć koju inače ne možemo povratiti i natjerati djecu da se pokoravaju bez protesta.
Ali zastanimo i razmislimo na trenutak... kontrola nije sinonim za obrazovanje. Govore svojoj djeci što da rade, kako da to rade i prijete im ako to ne učine odmah, minimizira njihovu sposobnost donošenja odluka, stvarajući savršene uvjete da se pobune i ne mogu postići vlastitu neovisnost.
Pribjegavati ucjena emotivni s djecom može se pokazati kao najgori lijek za našu nesigurnost kao roditelja, jedan od najgorih načina da se zaštitimo od mnogih pitanja male djece.
Koristite moralnu ucjenu s djecom možda ova se strategija može dokazati
Riječi imaju čudnu moć. U rukama stručnjaka kojima se manipulira s panacilom oni vas zatvaraju. -Diane Setterfield-
Koji su uzroci emocionalne ucjene kod djece?
Emocionalna ucjena prema djeci oblik je manipulacije koja isključuje svaku mogućnost izbora. Možda će nas poslušati, ali ova strategija će vjerojatno uskoro izgubiti svoju učinkovitost i vratiti se. S druge strane, to je još uvijek ucjena, strategija iz koje teško može proizaći nešto pozitivno.
Doista je moguće da djeca razvijaju ljutnju koju ne mogu objasniti manipulirati njima mnogo prije nego što želimo vjerovati. A nitko ne voli biti izmanipuliran, zar ne? Upravo zbog toga mogu ljude koji ih ucjenjuju početi doživljavati kao prijetnju, osobe s kojima ne žele imati ništa jer na njih ne prenose pozitivne osjećaje.
Bez obzira na to, mnogi roditelji koriste emocionalnu ucjenu s mališanima kako bi dobili iskaze ljubavi. A naklonost koja će, ako i postoji, biti oslabljena upravo ovom strategijom. Djeca ga također ubrzo počnu koristiti u svoju korist, vjerujući da je to valjana strategija jer su je naučila od svojih skrbnika. To će otežati uspostavljanje odnosa koji nisu površni ili instrumentalni.
Riječ motivacija često se brka s manipulacijom. Motivacija se javlja kada uvjerite druge da poduzmu nešto u vlastitom interesu. Manipulacija je uvjeravanje drugih da poduzmu nešto u vašem najboljem interesu.
-Cik-cak-
Zašto je ucjena beskorisna?
Ucjena se najčešće pokaže beskorisnom jer se temelji na prijetnjama koje se neće ostvariti (nijedan roditelj neće prestati voljeti svoje dijete samo zato što nije pospremio svoju spavaću sobu). Psiholozi su pokazali (i s više ili manje uspjeha pokušali natjerati roditelje da razumiju) da te prijetnje imaju kratke noge i vrlo tužan kraj.
Malo je vjerojatno da će dijete shvatiti da je bolje imati urednu spavaću sobu jer će je tako lakše čistiti i pronaći ono što traži. Teško da će shvatiti da je pranje zubi, koliko god dosadno izgledalo, važno za njegove zube. I
Ucjene ne uče našu djecu tome rješavati probleme ili djelovati na određeni način jer je to ispravno ili jer oni to žele. Oni mijenjaju svoje ponašanje trenutačno i samo prividno bez stvaranja stvarne promjene ili razvoja trajne unutarnje motivacije. Nadalje, kada ucjenjujemo i onda ne poštujemo prijetnju, ako dijete ne posluša gubimo kredibilitet u njegovim očima.
Djecu treba učiti da misle, a ne što da misle.
-Margaret Mead
Koje su alternative ucjenama?
Ako želimo da naša djeca rade nešto posebno dok su vrlo mala bolje je pomoći im i pratiti ih nego zapovijedati dok sjedimo na kauču. Ako su već odrasli, najbolji način da ih natjeramo da rade ono što želimo je da damo primjer. Naša djeca nisu roboti koji odmah slijede naredbe pa je vjerojatno da je potrebno ponavljati stvari više puta prije nego što ih izvrše i da njihovo oklijevanje nije diktirano lijenošću ili željom da nas učine nervoznima. Oni jednostavno imaju drugačiji ritam i u većini slučajeva mi to ne primjećujemo, ali oni uče.
Druga puno valjanija strategija je ona pregovaranja, mališanima trebate predlagati razne mogućnosti i slušati što imaju za reći. Kada želimo da oni nešto učine, prije svega se moramo zapitati zadovoljava li to nešto njihove potrebe ili naše; onda je dobro predložiti alternative, dati vremena i prije svega objašnjenja zašto želimo da se tako ponašaju. Međutim, ako se radi o nečemu što se izravno tiče njihove budućnosti i dobrobiti, najučinkovitija strategija je objasniti prednosti.
Ako ostavimo po strani ucjene u obrazovanje naše djece shvatili bismo da na kraju gotovo uvijek svojom slobodnom voljom biraju ponašanja koja su najpovoljnija za njih same i one oko njih. Ako im dopustimo da budu inteligentni, imat će priliku postati inteligentni. Maybe we will get more tired, we will have to come to terms and be more present in their educational process but they will develop greater autonomy, better self-esteem and above all a sense of duty. Vrijedi, zar ne?
Ne poštedite svoju djecu životnih poteškoća; radije ih naučiti da ih nadvladaju.
-Louis Pasteur-
