Svake godine dijagnosticira se 900 novih slučajeva raka kod djece mlađe od 15 godina.
Posebnu pozornost treba obratiti na nuspojave bolesti i liječenja. Zapravo, važno je okupiti najučinkovitije psihološke tehnike za njihovo smanjenje. Također je preporučljivo znati koje su najprikladnije intervencije za smanjenje problema s anksioznošću i depresijom koje djeca mogu imati. Ne zaboravljajući pri tome poboljšanje kvalitete života tijekom bolesti, ali i nakon njezina preboljenja.
Djeca s rakom: posljedice bolesti
Pacijent s rakom pokazuje fizičke i psihičke simptome. Od tjelesnih simptoma ističu se povraćanje, gubitak težine, umor i dr. Međutim, na emocionalnoj razini djeca s rakom suočavaju se s osjećajima poput ljutnje, straha, usamljenosti ili tjeskobe .
Ovisno o dobi u kojoj se dijagnoza postavlja, bolest se manifestira na ovaj ili onaj način . Kod mlađe djece ističe se zabrinutost zbog boli i nelagode strah odvojiti se od roditelja. Kod starijih se počinje javljati osjećaj usamljenosti. Kod adolescenata je pak prisutan strah od umiranja i stres vezan uz tjelesne promjene.
Međutim, postoje i neke zajedničke osobine. Bol je jedna od najčešćih briga . Može biti posljedica same bolesti ili može nastati zbog liječenja. Primjerice, aspiracija koštane srži i biopsija su vrlo bolni i česti zahvati tijekom liječenja.
Djeca s rakom također moraju biti izložena postupcima kao što su radioterapija, kemoterapija ili krvni testovi koji se smatraju bolnijim od same bolesti. Poremećaji spavanja također su prilično česti umor problemi s tjeskobom, simptomi depresije i problemi u vezi.
Psihološka intervencija kod djece oboljele od raka
Dobivanje dijagnoze ima vrlo jak psihološki utjecaj na obitelj nakon čega se javlja dvojba treba li dijete obavijestiti ili ne. U tim slučajevima posavjetujte se sa stručnjakom što učiniti i kako vam može pomoći obitelj i dijete.
Dijagnoza raka je vrlo delikatna i zahtijeva veliko razumijevanje, delikatnost i nadasve podršku.
Učinci bolesti, karakteristike liječenja i njegova evolucija zajedno s osjećajem neizvjesnosti obično generiraju brojna pitanja na koja su potrebni odgovori. Psihološka intervencija može pomoći da ih se pronađe ili barem naučiti upravljati situacijama koje se mogu pojaviti.
U nastavku navodimo niz tretmana koji su se u brojnim prilikama pokazali učinkovitima. Radi lakšeg razumijevanja, glavne simptome koji su već spomenuti zamijenit ćemo odgovarajućim tretmanima.
- Smanjenje mučnine i povraćanja: progresivno opuštanje mišića s vođenim slikama i hipnozom sustavna desenzibilizacija .
- Kontrola boli: distrakcija korištenje mašte opuštanje/trening disanja pozitivno pojačanje glazbena terapija i hipnoza.
- Smanjenje umora: odvraćanje pažnje i planiranje aktivnosti prema prioritetu.
- Tretmani za anksioznost: tehnike opuštanja i disanja, vizualizacija ugodnih scena, jačanje odgovarajućeg ponašanja, diferencijalno potkrepljenje i pozitivne samoverbalizacije.
- Liječenje depresije: emocionalno obrazovanje, ugodne aktivnosti i kognitivno restrukturiranje.
Prilagodba na novi život nakon preboljelog raka
Trenutna stopa preživljavanja djece s rakom doseže 80% . Ohrabrujuća brojka koju se nadamo dovesti do 100% zahvaljujući napretku u različitim tretmanima. Međutim, što zapravo znači preživjeti rak?
Rak je bolest koju između ostalog karakteriziraju duga razdoblja hospitalizacije. Mališani prestaju ići u školu i jedva viđaju svoje kolege ili profesor a kontakt s vanjskim svijetom minimalan. To smanjuje njihov društveni krug i kada dođe vrijeme za reintegraciju, pojavljuju se neke poteškoće.
Na primjer, povratak u školu složen je proces . Boje se i djeca i njihovi roditelji. S jedne strane, djeca se ne žele odvajati od roditelja i mogu imati određenu zabrinutost zbog svog novog izgleda (alopecija, amputacije i sl.). S druge strane, roditelji se boje da će njihova djeca biti odbačena od vršnjaka ili se boje zaraze bolesti od koje će ponovno oboljeti.
U ovom slučaju preporučujemo pružiti korisne informacije djetetu i cijeloj obitelji ali i nastavnom osoblju koji će morati preuzeti kontrolu nad situacijom. Reintegracija uključuje proces prilagodbe koji traje.
Intervencije poput održavanja sastanaka s učiteljskim osobljem kako bi im se pružile odgovarajuće informacije o bolesti i liječenju pokazale su svoju učinkovitost, provođenje preliminarnih aktivnosti za pripremu djeteta za povratak u školu ili izvođenje prezentacija ostatku djece kako bi razumjeli bolest i potrebe bebe koja će uskoro doći.
U konačnici, kroz psihološku pomoć, ne zaboravljajući multidisciplinarnu intervenciju drugih stručnjaka, djeci s rakom i njihovim obiteljima možemo jamčiti bolji život tijekom ovog teškog procesa.
