Konfucije je rekao pogriješiti i ne ispraviti je: ovo je prava pogreška. Ako slijedimo ovo razmišljanje, prirodno je zapitati se: kada poričemo svoje pogreške, ne učimo li iz njih? Je li poricanje pogreške prva prepreka popravljanju njezinih negativnih posljedica?
Uostalom, kada kažemo da to nisam bio ja, frazom koja često predstavlja jasno poricanje moguće odgovornosti, ne pokušavamo li možda opravdati grešku? I nije li to opravdanje jedan od mnogih načina da se to ne prepozna? Dakle, opravdanje predstavlja i poricanje?
Volim svoje greške, ne želim se odreći slatke slobode pravljenja grešaka.
-Charlie Chaplin-
Što se događa kada poričemo svoje pogreške?
Kada poričemo naše pogreške kada ne pjevamo mea culpa mnogo puta ono što pokušavamo učiniti je postaviti distancu između onoga što se dogodilo i njegovih posljedica. Međutim, ne može se poreći da nam ova udaljenost otežava učenje iz onoga što se dogodilo . Udaljava nas od mogućnosti preispitivanja tog procesa i utvrđivanja pogrešaka.
S druge strane, ta udaljenost nas može natjerati i da odahnemo, barem na početku . Olakšanje koje će se ipak pretvoriti u anksioznost u slučaju da se nađemo pred istim izazovom . Kada zavučemo ruke u kosu jer nismo uložili dovoljno energije u otklanjanje svojih nedostataka.
Na primjer, ako u uredu u kojem radimo trebamo komunicirati s klijentom na nekom drugom jeziku, a mi kao voditelji ne donesemo odluku povjeriti taj zadatak nekome tko može tečno komunicirati (ili poboljšati svoju razinu poznavanja tog jezika) teško da ćemo to preuzeti kao svoju odgovornost . Doista, vrlo je vjerojatno da komunikacija neće biti uspješna prvi put, a neće biti uspješna ni sljedeći put.
Osim što stvaramo probleme za budućnost, odričemo se dubljeg analiziranja svojih pogrešaka jer ih ne želimo prepoznati to je stav koji predstavlja prepreku za samospoznaja . Kada odustanemo od ovog procesa odustajemo i od preuzimanja odgovornosti za postignute uspjehe. Zanemarujemo onoliko svojih mana koliko i svojih sposobnosti i na taj način ih nećemo moći poboljšati.
Načini na koje nas poricanje sprječava da učimo iz pogrešaka
Ovdje se vrijedi prisjetiti studije koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Kalifornija i New York. Ovo istraživanje je otkrilo da i smanjuje naš potencijal rasta.
Kako bi došli do ovih zaključaka, znanstvenici su analizirali tisuće profila pokušavajući ih identificirati osobnost dominantan ovisno o reakcijama koje su ljudi imali kada su se suočili sa svojim pogreškama.
Studija je dala čudne i zanimljive rezultate . Zapravo, istraživači su procijenili da se 70% populacije može savršeno kategorizirati u tri velike skupine ovisno o njihovim reakcijama na pogreške:
Netko drugi je kriv
Frazu tako tipičnu za djecu, klasičnu to nisam ja, i dalje koristi veliki broj odraslih. Ovo znači da kada pogriješe odluče poreći svoju odgovornost i pripisati je drugoj osobi.
Okrivljavati nekoga za svoje pogreške na neki način znači poricati ih. Budući da ti ljudi nisu dovoljno zreli da ih prepoznaju čak nisu u stanju poboljšati vlastito kvalitativno unutarnje znanje . Obično se odlučuju za stav viktimist nesposobni su preuzeti odgovornost i nemaju konstruktivne kriterije u pogledu same činjenice.
Ništa se nije dogodilo
Drugi tip ljudi jednostavno ne vidi grešku. Ovo znači da Čak i kad su suočeni s dokazima, nesposobni su prihvatiti da je njihova krivnja.
Ova skupina ljudi će do kraja poricati da su učinili bilo što loše. Oni su pojedinci nesposobni upravljati osjećaj krivnje
Za sve sam ja kriva: preuzimam previše odgovornosti
Da bismo učili na svojim pogreškama, moramo priznati da smo bili u krivu i biti spremni izgovarati fraze kao da je odgovornost moja. Srećom dio stanovništva je u stanju prepoznati da je pogriješio i na taj način je spreman ispraviti, popraviti, ispričati se i poboljšati .
Međutim, moramo biti oprezni jer se ponekad nađemo suočeni s ljudima koji imaju stav koji je na ekstremnoj strani, tj. ne preuzimaju samo svoju odgovornost nego i odgovornost drugih . Ove osobe ulažu pretjeranu količinu energije u ispravljanje pogrešaka i mogu si nametnuti vrlo teške kazne za pogreške koje si pripisuju.
Iskustvo je naziv koji svi dajemo svojim pogreškama.
-Oscar Wilde-
Naposljetku, ljudski je činiti pogreške, ali učiti na pogreškama koje smo učinili umjesto da ih negiramo također je ljudski. Doista je to prilika da se poboljšamo i bolje upoznamo. To ne znači da moramo griješiti svaki dan, ali ako se dogodi nemojmo protratiti ovu priliku za učenje izravnim poricanjem svojih pogrešaka.
