Ni o jednoj drugoj temi osim ljubavi nije toliko pisano kao o njoj uvjetni otpust jer riječi i šutnja uvijek traže ravnotežu. Kineska poslovica kaže ne otvaraj usne ako nisi siguran da je ono što ćeš reći ljepše od tišine.
Gotovo svakome se dogodilo da shvati točan trenutak kada je razgovor trebao završiti i nastavi s njim dok konačno sve ne krene po zlu. Želimo reći previše stvari ne razmišljajući o posljedicama a da nije svjestan da bi ponekad bilo bolje šutjeti.
Da smo to znali prije govora kada komuniciramo i koji na kraju osuđuju sami sebe vjerojatno ne bismo dopustili da nam jezik trči brže od naših misli.
Dvije godine su potrebne da se nauči govoriti, a pedeset da se nauči šutjeti.
-Ernest Hemingway-
Reći previše
Između prijatelja, obitelji i ljudi koji mi volimo Normalno je ne obraćati previše pozornosti na način na koji govorite dopustiti da izađe ono što mislimo. Iz tog razloga, čak i ako se čini trivijalnim, kaže se da je vjerovati dobro, a ne vjerovati bolje. I tako je.
Riječi koje govorimo najbližima ponekad su oštrije od svakog noža grade zidove koje je vrlo teško srušiti i povrijediti ljude koji stvarno
Čak i ako ponekad impuls za važno je odvagnuti riječi i reći sebi ono što bismo željeli reći drugome osoba procijeniti posljedice naših mišljenja i uvijek pribjeći ljubaznosti i ljubaznosti.
Rane na jeziku dublje su i neizlječive od rana sabljama
arapska poslovica
Umijeće znati kako govoriti s mudrošću i poštovanjem
Ne radi se o tome da se to uvijek šuti i skriva da Riječi koje udišemo, one koje izlaze iz našeg srca da dopru do srca druge osobe, imaju temeljnu važnost.
Govoriti na pravi način, znati slušati, a ne govoriti samo radi govora . Jer previše pričanja bez razmišljanja o tome što govorimo i bez kontrole može nas navesti da govorimo besmislice ili riječi koje mogu naškoditi drugoj osobi.
Važnost poštenja
Znanstvenici iz Sveučilište Harvard proveo studiju o moždanoj aktivnosti na temelju Iskrenost više ovisi o odsutnosti iskušenja nego o aktivnom otporu prema njima.
U neuronskom smislu, prema rezultatima studije, dolazi do činjenice da moždana aktivnost poštenih ljudi ne varira kada su suočeni s iskušenjem (primjerice zarađivanje novca na sumnjive načine), dok moždana aktivnost nepoštene ljude preobražava kušnja čak i kad mu se ne daju.
Studija je objavljena u časopisu Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti a vodio ga je Joshua Greene profesor psihologija Fakulteta umjetnosti i znanosti na Sveučilištu Harvard.
Greene objašnjava da prema tim nalazima biti pošten ne ovisi o naporu volje već prije iz prirodne predispozicije za poštenje. Prema istraživaču, to možda nije točno u svim situacijama, ali pokazalo se sigurnim u proučavanom slučaju.
Razlozi koji nas navode da lažemo ili govorimo istinu
S druge strane, istraživači s Autonomnog sveučilišta u Madridu i Sveučilišta Quebec u Montrealu izveli su eksperiment s ciljem razumijevanja razloge zašto ljudi lažu ili govore istinu kada se suoče s određenom situacijom.
Do sada se uvijek mislilo da je čovjek bio induciran da kaže istina kad god je to moguće ljudi govore istinu čak i kada to uključuje materijalnu cijenu . Pitanje je onda: zašto?
O ovoj temi razvijaju se razne hipoteze. S jedne strane tvrdi se da su ljudi iskreni jer su sada internalizirali koncept iskrenosti i da inače kao što su krivnja ili sram – ono što je poznato kao emocije usko povezane s laganjem. Ova verzija ima veze s prirodnom averzijom prema stvaranju neslaganja između slike koju osoba ima o sebi i onoga kako se stvarno ponaša.
Drugi razlozi koji nas tjeraju da budemo iskreni povezani su s altruizmom dosljednost onome što mislimo i onome što drugi očekuju da kažemo. Drugim riječima, želja da se ne iznevjere očekivanja druge osobe.
