Nakon otvaranja očiju nema povratka

Postoje rane koje umjesto da nam otvore kožu, otvore oči. Kad se to dogodi, nema druge mogućnosti nego pokupiti slomljene komadiće naše izgubljene sreće kako bismo ponovno sastavili svoje dostojanstvo. Samoljublje neophodno da se krene naprijed uzdignute glave i uprtog pogleda bez osvrtanja bez moljakanja za nemogućim realnostima...

Taj čin otkrivanja ili svjesnosti istine ne dolazi uvijek nakon bolnog događaja koja nas pogađa bez čekanja i bez anestezije. Ponekad se to dogodi na sibilski način nakon vrlo kratkog vremena što na kraju bude dosta nalikovalo na diskretnu, ali upornu buku koja nas na kraju uvjeri u nešto što smo možda već od početka slutili.

Unutar više spiritualne koncepcije uobičajeno je govoriti o onome što je poznato kao treće oko. To je svakako zanimljiv i neobičan koncept koji u svojim korijenima ima dosta veze s ovom istom idejom o kojoj govorimo. Za budizam a hinduizam u ovom oku leži naša savjest i ona intuicija koja pogoduje primjerenom osobnom buđenju. Novo stanje pažnje u kojem možemo uočiti određene stvari koje nam u drugim trenucima izmiču.

Jer možda se radi o glavni problem ljudi: gledamo, a ne vidimo . Ponekad se zanesemo svojom rutinom sve dok ne nestanemo u nezadovoljstvu. Također je uobičajeno dopustiti si da stagniramo u određenim odnosima u kojima ne dajemo sve od sebe ne shvaćajući da je ono što dobivamo zauzvrat otrov sreće.

Otvaranje očiju za ove stvarnosti nije jednostavno buđenje savjesti, to je čin osobne odgovornosti.

Gledamo, ali ne vidimo: vrijeme je da otvorimo oči

Sam je Aristotel jednom rekao da su naša osjetila ta koja su ograničena samo kad postoji jasna volja možemo vidjeti stvarnost jer tada je um ona stvarno stupa u kontakt sa svojim okruženjem i njihovim detaljima koji otkrivaju.

Postići to nije lako jer je potrebna namjernost, intuicija, kritički osjećaj i nadasve hrabrost da se sagledaju stvarne situacije i okolnosti, a ne onakve kakve bismo željeli da budu. Reći da se mnogi od nas kreću u svojoj stvarnosti s povezom na očima može djelovati pomalo poražavajuće, ali kada ljudi traže terapeuta s ciljem da pronađu izvor svoje tjeskobe, umora, lošeg raspoloženja i one vitalne apatije koja im oduzima energiju i nadu, stručnjak dolazi do nekoliko otkrića.

Jedan od njih je željezni otpor prema viđenju stvari onakvima kakve one stvarno jesu. 'Moj me partner voli, da ponekad se loše ponaša prema meni, ali onda kad sve riješimo, on je opet divna osoba koja me toliko voli. Da, na kraju sam morao ostaviti tu djevojku jer je moji roditelji nisu voljeli, ali uvijek su znali što je najbolje za mene….

Mi ljudska bića često odbijamo vidjeti stvari onakvima kakve jesu iz mnogo i različitih razloga. Zbog straha da se ne vidimo i otkrijemo zbog straha da se ne moramo suočiti s istinom zbog straha usamljenost da ne znam kako reagirati... Ovi psihološki otpori su mentalne prepreke : ograde koje djeluju kao obrambeni mehanizmi koji drže sreću podalje.

Ne smijemo zaboraviti da je sreća prije svega čin odgovornosti. Zašto kada konačno uspijemo kada uspijemo otvoriti oči nema povratka: vrijeme je za djelovanje.

Kako naučiti otvoriti oči

Jednostavan, praktičan i koristan način da naučimo otvoriti oči istini je da svom umu damo odmor. Znamo da se to može činiti kao paradoks, ali uopće se ne radi o tome da ga utišamo, isključimo ili uklonimo ključeve motora naših mentalnih procesa. To je jednostavno pitanje usporavanja kako bi se nekako uključilo ovo treće oko o kojem budisti govore.

Pokazujemo vam korake koje trebate slijediti:

Pronađite opušteno mjesto bez podražaja koji privlače pozornost vaših fizičkih osjetila anksioznost ili pritisak okoline...).

• Kada pokušate smiriti svoj um, uobičajeno je da se odmah pokreću dosadne automatske misli koje su nametljive i beskorisne: stvari koje smo učinili, stvari koje smo rekli, stvari koje su nam se dogodile, stvari koje su nam drugi rekli...

• Svaki put kad vam padne jedna od ovih nametljivih misli, zamislite da se kamen baca u jezero. Zamislite kako udari u površinu vode i zatim nestane.

• Kako uspijemo kontrolirati i skloniti automatske i beskorisne misli, malo-pomalo stizat će druge u koje su upisani strahovi, smetnje, pa čak i slike pohranjene u našoj podsvijesti na koje nismo obraćali pozornost (lažni osmijeh, pogled pun prezira...).

• Vrijeme je da razmislimo o tim osjećajima i slikama i zapitamo se zašto se zbog njih osjećamo loše. Važan aspekt u ovoj fazi je izbjegavanje opravdanja i brze presude ( moj partner mi je rekao tu pogrdnu riječ jer sam ga isprovocirala). Moramo vidjeti stvari onakvima kakve jesu čak i ako nam se čine okrutnima čak i ako otkrijemo da su užasno bolne.

Kako bi ova vježba dala rezultate i omogućila nam da otvorimo oči moramo je raditi svaki dan. Prije ili kasnije istina će doći do nas da skine povez sa naših srca i one zasune koji su nas zatočili i učinili nezadovoljnima.

Poslije više nećemo biti isti i imat ćemo samo jednu opciju izlaz i osobna obveza; raduj se našoj slobodi i sreći. Ostanak je sada apsolutno zabranjen.