Biti najbolji postao je jedan od najvažnijih ciljeva gotovo svake osobe u današnjem društvu u kojem živimo. Čak i kao djeca brojčanim ocjenama ocjenjuju naš učinak u različitim aktivnostima bez obzira sviđa li nam se ono što radimo ili ne.
Svatko tko uspije biti desetka ili devetka u gotovo svemu postaje najbolji i to mu omogućuje uspjeh zasluženo odobravanje i pljesak onih koji ga okružuju.
Obično se zbog tog odobravanja drugih osjeća dobro u vezi sebe. Tko ne voli da mu se priznaju zasluge i da ga se vrednuje za ono što je postigao?
Na suprotnoj strani oni koji se ne ističu u onome u čemu bi svi trebali biti dobri ili vrlo dobri na kraju privlače prezir njegovih drugova učitelji pa čak i sami roditelji. Roditelji koji grde ili kažnjavaju svoje dijete: ako nije bilo najbolje, ono nikada neće moći postati valjan čovjek.
Budite najbolji kako biste povećali svoje samopoštovanje
Kada uspijemo biti najbolji, obično nas preplavi osjećaj ispunjenosti. Biti broj jedan povećava naše samopoštovanje jer, kao što smo već rekli, biti na najvišoj točki stvara divljenje drugih kao i druge pozitivne vanjske posljedice kojima pridajemo veliku vrijednost. Ponekad čak i previše.
Kada govorimo o pozitivnim vanjskim posljedicama, mislimo na slavu i uspjeh novac ... elementi kojima naša društva daju nemjerljivu vrijednost i za koje se moramo boriti zubom i noktom e po svaku cijenu .
Svatko želi biti najbolji u onome što radi jer inače koja je svrha? -često se pitamo-.
U ovom trenutku Kada govorimo o samopoštovanju, mislimo na vlastito poštovanje ili ljubav koju imamo prema svojoj osobi i svom biću . Mnogo puta tu ljubav prema sebi povezujemo s određenim vanjskim karakteristikama pa stvaramo ovisno samopoštovanje.
Volimo se i divimo se ako smo lijepi, visoki, mršavi, kulturni, ako imamo posao, partnera... biti najbolji u onome što radimo. Pa mrzimo sami sebe, cenzuriramo se i maltretiramo sami sebe ako nemamo ono što smo nabrojali.
Iz tog razloga nema smisla željeti povećati vlastito samopouzdanje sastavljanjem tipične liste mojih vrlina i uspjeha jer nas to ne bi trebalo dovesti do toga da više volimo sebe.
Biti najbolji, najvrijedniji, najljepši, najslađi, broj jedan u razredu je samo praviti se. Ona sama po sebi nema nikakvu vrijednost i od manje je koristi nego što mislimo; činjenica je da su nas natjerali da vjerujemo da je biti najbolji najvrjedniji cilj i nažalost gotovo svi smo vjerovali u to.
Nemaš ga više samopoštovanje jer si bolji od druge osobe, manje si sretniji zbog toga. Da je tako, ne bismo znali za toliko slučajeva uspješni ljudi sa slavom i privlačnim novcem koji su priznali da su vrlo nesretni a čiji su životi završili tragičnim završetkom.
Koliko je poznatih sportaša završilo u svijetu droge jer se nisu mogli nositi s težinom vlastitih očekivanja i očekivanja okoline? Koliko je glumaca, pjevača ili umjetnika počinilo samoubojstvo ili umrlo kao žrtve vlastitog zlostavljanja?
Što se dogodilo s uvjerenjem da će vas biti najbolji učiniti osobom sa zdravim samopoštovanjem i zauzvrat vrlo sretnim?
Biti najgori i čak prihvatiti sebe
Želja da budemo najbolji kao što smo vidjeli samo nam daje dobru dozu tjeskobe. Kultura nastojanja da se bude žena i muškarac od prestiža ili da se znojem i suzama zaradi za život samo je uspjela stvoriti mnoštvo nesretnih ljudi. Duhovi koji žele postići ovaj navodno samonametnuti cilj do kojeg ne bi trebali doći jer nismo obvezni i neće dodati bodove našem semaforu sreća .
Osim tjeskobe, želja da budemo najbolji može pasti u najdublju depresiju ako nismo u stanju biti sve što želimo.
Na kraju jedino što dobivamo jest da naša sreća i ljubav prema sebi postoje kao funkcija izvana i nisu elementi koji jačaju u nama. Ako želimo prestati sudjelovati u ovoj iracionalnoj ideji, tada možemo započeti bezuvjetnim prihvaćanjem sebe. Odobravanje i samopoštovanje mogu biti slični, ali su različiti pojmovi.
Zdravo odobravanje ne ovisi o tome jesi li najbolji ili najgori, najljepši ili najružniji, najinteligentniji ili ne. Odobravanje se sastoji od sviđanja samima sebi, voljenja sebe, brige o sebi, ugađanja sebi bez pridavanja težine onome što jesmo ili onome što smo postigli. Mi se jednostavno volimo jer smo valjani ljudi od rođenja.
Ništa izvan nas ne može nam donijeti veću ili manju vrijednost kao ljudskim bićima jer se ljudi ne mjere prema kvantitativnom sudu. Nemamo mjerilo za mjerenje vrijednosti ljudi stoga su sve ocjene koje oni izražavaju o nama ili koje mi izražavamo o drugima proizvod kulture: društveni element, ali ne stvarni.
Pozivamo vas na sljedeće razmišljanje: zamislite da ste najlošiji u nečemu - u svom poslu u razredu koji se najmanje povezuje u vašoj grupi prijatelja - a ipak se osjećate vrlo sretno i vrlo opušteno. Je li moguće? Pa ako s mašta sposobni ste biti na tom mjestu sada se možete početi kretati prema njemu. Predviđamo da će to biti putovanje puno prekrasnih otkrića!
