
Ponekad nam distanciranje pomaže da stvari vidimo drugačije i distancirati se od svega što nam nije blisko; drugim riječima da napravimo bolje izbore, razbistrimo svoje ideje, želje i emocije.
Postići to nije uvijek lako jer je većina nas duboko vezana za neposrednu stvarnost punu podražaja i pritisaka. Međutim, izvođenje ove vježbe distanciranja može biti iznimno korisno.
Većina nas ima sposobnost da distanciraj se gotovo odmah. Činimo to svojim hiperaktivnim, ali lutajućim umom koji se vrlo često izgubi u svom labirintu briga, kružnih misli i sjećanja. Ovi mentalni procesi su beskorisni, beskorisni i često uzrokuju da tonemo u emocionalnu iscrpljenost.
Psiholog i pisac Daniel Goleman ističe u svojoj knjizi Fokus potreba za treniranjem pažnje. Koliko god čudno izgledalo, jedan od načina da to učinite je da odete.
Mozak mora biti u stanju podići sidro beskorisne i prisutne mentalne buke kako bi zaplovio prema tihoj stražarnici s koje pogled može doprijeti i usmjeriti se na istinski važne stvari.
Otkrijmo kako to učiniti u današnjem članku.
Kontrola emocionalnog života i njegova podređenost cilju bitan je stup za održavanje pažnje, motivacije i kreativnosti.
-Daniel Goleman-
Distanciranje je ključ za odlučivanje što je najbolje za nas
Iz psihologije se pojavljuje novi termin koji vrijedi imati na umu: danas govorimo o samodistanciranju. To je zanimljiv koncept koji se prevodi, na primjer, u bolje upravljanje stresom i tjeskobom u donošenju učinkovitijih odluka, pa čak iu iznimno poboljšanje kreativnog procesa.
Ovu tehniku podupire niz studija poput one koju je proveo Odsjek za psihologiju Kalifornijskog sveučilišta 2018. Doktori Michael Duckworth i Al Kross pokazali su da jednostavna činjenica opusti pogled ispred opuštajućeg ali privlačnog krajolika pomaže nam da se distanciramo iz neposredne stvarnosti da se povežemo sa sobom. To je strategija autosugestije.
Odmaknuti se da biste promijenili perspektivu ne znači nužno i pakiranje kofera. Nije potrebno prijeći kilometre da bismo uspostavili fizičku odvojenost od svakodnevnog života i okoline. Ponekad samo trebamo trenirati svoju mentalnu distancu kako bismo dobili neočekivane dobrobiti ove prakse.
Umjetnost gledanja svijeta očima druge osobe
Ako postoji jedna stvar na kojoj psiholozi inzistiraju, onda je to potreba da se nauči živjeti u sadašnjosti . U isto vrijeme važno je uskladiti se sa svojim mislima i potrebama.
Ponekad je potrebno odmaknuti se da bi se situacije pogledale iz perspektive, a jedan od načina da to učinite je gledajući sebe i svijet izvana kao da smo druga osoba sugovornik.
Koja je svrha? To je mehanizam koji pomaže smanjiti pozadinsku buku emocija. To je način da sami sa sobom razgovaramo ljubazno, ali bez okolišanja.
Omogućuje nam da analizirati naš unutarnji svijet sa mirnom objektivnošću i punom sviješću. Da biste to učinili, nema ništa bolje od odlaska na mirno mjesto i vođenja unutarnjeg dijaloga koji može slijediti ovaj model:
- Koje brige (reći ćemo svoje ime)?
- Što mislite, što vam je sada potrebno?
- Što možete učiniti da to popravite?
- Zapamtite da zaslužujete biti sretni, morate biti hrabri. Sve će biti dobro.
Samodistanciranje je način deaktiviranja egocentrični govor i procijeniti našu stvarnost u mirnijem emocionalnom stanju i udaljeno od središnjeg ega.

Psihološka distanca kao alat za dobrobit
Oni koji se odluče distancirati da bi promijenili perspektivu ne moraju se prostorno distancirati odlaskom na drugi kraj svijeta. Dapače, ponekad vam odlazak na drugi kraj zemlje ne pomaže da pobjegnete od briga i problema. Udaljenost koju moramo tražiti je psihološka.
O ovom pojmu govore brojne studije koje potvrđuju njegove pozitivne učinke na mentalno zdravlje. Dr. Yaacov Thope, profesor psihologije na Sveučilištu New York, proveo je zanimljivo istraživanje proučiti o tome i
Držite se na udaljenosti za promijeniti perspektivu ponekad se prevodi u drugačiju psihološku ravnotežu. Možemo to učiniti mentalno, dapače, ako povremeno treniramo, moći ćemo bolje upravljati stresnim situacijama svakodnevnog života.
Međutim i kao što dobro znamo ponekad fizička udaljenost, putovanje ipak može biti terapeutsko i ispuniti nas energijom.