
Generaciju pahuljica ili milenijsku generaciju čine mladi ljudi koji su u desetljeću 2000.-2010. Definicija snježna pahulja pripisana im je zbog nepredvidivosti i nestalnosti koja ih karakterizira.
Prema onome što je objavljeno u medijima, mladi iz generacija pahuljica razlikuju se od onih iz prethodnih generacija po svojoj emocionalnoj nestabilnosti, osjetljivosti i slaboj otpornosti.
Izraz pahuljica (od engl pahuljica ) odabran je zbog niza čimbenika: prije svega kako bi se naglasila jedinstvenost ove generacije, zapravo ne postoje dvije iste pahulje. Po nekima bi bilo generacija čije je djetinjstvo obilježilo hiper-zaštita.
Kada se rađa generacija pahulja?
Tijekom desetljeća između 2000. i 2010. cijela je jedna generacija (ili možda čak i više od jedne) postala punoljetna i zbog toga su ti mladi ljudi definirani tisućljetni . Narasli su usporedo s brzim razvojem novih tehnologija i praktički su digitalni urođenici.
Međutim izraz snježna pahuljica koji se koristi za opisivanje ovih tipova pojavljuje se prvi put u knjizi Chucka Palahniuka, autora Fight Cluba koji piše: Ti nisi nježna i neponovljiva pahulja. Vi ste ista kvarljiva organska tvar kao i svi ostali […].

Chuck Palahniuk definira generaciju snježnih pahulja kao novo viktorijansko doba koje karakterizira ekstremna osjetljivost. Svaka generacija biva uvrijeđena i osjeća se osuđivanom za nešto, no posebno ga je iznenadila lakoća s kojom su vrijeđani studenti njegovih kolega koji su radili na sveučilištima, mjestima općenito usmjerenim na debatu i kritičko mišljenje.
Što je posebno kod milenijalaca?
Općenito, djeca koja pripadaju generaciji snježnih pahuljica pretjerano vode računa o svojoj posebnosti. Optužuju ih da su hiroviti i osjetljivi te da imaju pretjeran osjećaj za političku korektnost.
Nekako se čini da društvo koje je formirala ova generacija ne posjeduje revolucionarni duh koji je očito oduvijek bio obilježje mladih ljudi svakog doba. Optužuju ih i da su agresivna generacija jer, prema nekima, teško podnose kritiku, pogotovo ako napada njihov način razmišljanja.
Međutim, čini se da i ova generacija ima prednosti i vrline u usporedbi s drugima. Kao što je već spomenuto, oni su digitalni domoroci što znači da znaju ili u svakom slučaju uče vrlo brzo svaki tehnološki aspekt našeg vremena. Zbog nedostatka strpljenja milenijci su sposobni pronaći rješenja kreativno imaš problema a to im omogućuje brzu prilagodbu promjenama. Ova sposobnost prilagodbe sve je potrebniji zahtjev za tvrtke koje nude poslove.
Međutim, generacija pahuljica također ima neke jedinstvene probleme patuljasti u odnosu na sve druge generacije. Tjeskoba koju osjećaju kad se suoče s novim problemima kakvih dosad nije bilo u društvu iu svijetu rada (primjerice društvene mreže ili instant komunikacija) nove generacije često se smiju.
Pravi problem
Jesu li milenijci doista toliko posebni ili je problem što žive u društvu koje ih nije spremno dočekalo? Prije samo pola stoljeća ideja o računalima i napredna tehnologija kao dio našeg domaćeg/svakodnevnog ekosustava bilo je nezamislivo a kamoli telefon ili tablet.
Za generaciju pahuljica ti su izumi na ovaj ili onaj način uvijek bili dio njihove interakcije sa svijetom. Zapravo, drugim je generacijama komplicirano razumjeti što to znači i kako je popraćen taj proces sazrijevanja tehnologija je možda utjecala na njihovu mentalnu konfiguraciju.

Razumljivo je, na primjer, da dječak naviknut na brzinu trenutne komunikacije ne može shvatiti značenje napiši pismo . Nemoguće je odučiti se od prirodnih procesa, ali je moguće naučiti tolerirati postojanje različitih svjetonazora.