Tri kratke priče koje danas predlažemo sve su priče bez autora godinama prenosila popularna kultura. Zajedničko im je to što skrivaju učenje.
Oni govore o događajima u kojima se dvije stvarnosti suočavaju; jedan površniji i stoga se čini stvarnijim, drugi skriven i stoga teže uočljiv.
Ne sja sve što je zlato Niti su lutalice izgubljene.
-J. R. R. Tolkien-
ove kratke priče prenose ideju da ne . Za razumijevanje svijeta potrebno je ići dalje od pojavnosti i propitivati zašto stvari postoje.
3 kratke priče za razmišljanje
1. Ruža i krastača
Ova kratka priča govori nam o ravnoteži. Govori o ruži crvena u vrtu kojem se jako dive i koji svi smatraju najljepšim na svijetu . Ruža je drhtala od radosti na svako laskanje. Međutim, željela je da joj se izbliza dive i nije shvaćala zašto je svi gledaju izdaleka.
Jednog dana primijetio je ogromnu tamnu žabu kraj svojih nogu. Nije bio nimalo lijep sa svojom mutnom bojom i ružnim mrljama na koži. Imao je i zastrašujuće izbuljene oči. Ruža je shvatila da se ljudi ne približavaju zbog ove životinje.
Odmah je naredio krastači da ode . Zar nije shvatio da mu to kvari imidž? Žaba krastača puno ponizan i odmah poslušno prihvatio. Nije htio smetati pa je otišao.
U roku od nekoliko dana ruža je počela blijedjeti. Lišće i latice počeli su padati. Nitko je više nije htio pogledati. Prošao je gušter i vidio ružu kako plače pa ju je upitao koji je njen problem, a ona je odgovorila da je mravi ubijaju. Tada je gušter rekao ono što je ruža već znala: Žaba krastača pojela je mrave i dopustila ti da budeš bella .
2. Žabe u bunaru
Ova priča nam govori o snazi mišljenja drugih . Govori o velikoj skupini žaba koje su odlazile i zabavljale se u šumi . Pjevalo se i skakalo do zalaska sunca. Glasno su se smijali i bili nerazdvojni.
Jednog dana na jednom od uobičajenih izleta odlučili su istražiti novu šumu. Već su se počeli igrati kad su trojica pala u dubok bunar koji nitko od njih nije primijetio. Ostali su bili šokirani. Pogledali su u bunar i vidjeli da je predubok. Izgubili smo ih, uzviknuli su.
Tri žabe u bunaru pokušale su se popeti na zidove, ali bilo je preteško. Nakon samo metar penjanja pali su natrag. Ostali s površine su to komentirali svaki sf ječam je sada bio beskoristan . Kako su se uopće mogli popeti na tako dubok bunar? Morali su sami podnijeti ostavku. Sada više nije bilo što učiniti.
Dvije su žabe čule komentare i odustale. Mislili su da su drugi na površini u pravu. Treća se žaba, pak, nastavila penjati i padati te se nakon nekoliko sati uspjela osloboditi. Ostali su bili u čudu. Jedan je odmah pitao Kako si to učinio? Ali žaba nije odgovorila. Bila je gluha.
3. Strašljivi lav, posljednja pripovijetka
Treća priča nam govori o strahu. Priča počinje u prekrasnoj afričkoj savani gdje se lav izgubio iz svog ponosa. Lutao je 20 dana, ali ih nije mogao pronaći. Bio je gladan i žedan i jako se bojao ostati sam .
Napokon je ugledao bazen slatke vode do kojeg je odmah došao svom snagom. Umirao je od žeđi i morao je popiti vitalnu tekućinu. Međutim, čim je stigao do obale ugledao je sliku žednog lava kako se odražava u vodi. U tom je trenutku napravio korak unatrag. Mislio je da ribnjak već ima vlasnika.
Te je noći ostao u blizini, ali se nije usudio vratiti u ribnjak . Da ga je drugi lav vidio, vjerojatno bi ga napao zbog invazije na njegov teritorij. I nije mu se dalo suočiti ni s kim. Prošao je dan, a sunce je nastavilo pržiti.
Žeđ je bila tolika da je lav odlučio riskirati. Nije više mogao izdržati pa je oprezno prišao jezercu, a kada je stigao do obale ponovno je ugledao lava. Bio je toliko žedan da više nije mario. Odmah je stavio glavu u hladnu vodu da pije. U tom trenutku lav je nestao: vidio je samo svoj odraz. Evo što se događa s strahovi : Nestaju kad se suoče.
