Državne i zdravstvene organizacije stalno nas obavještavaju o preventivnim mjerama koje treba provesti protiv napredovanja COVID-19. Međutim, ono na što se ne fokusiramo dovoljno jesu psihičke posljedice koronavirusa. Čimbenici kao što su društvena izolacija, zatvorenost kod kuće i težina neizvjesnosti mogu utjecati na naše mentalno zdravlje.
Postoji još jedna varijabla na koju ne obraćamo pozornost. Postoje tisuće ljudi koji pate od depresije ili anksioznih poremećaja koji se sada nalaze u situaciji potencijalnog pogoršanja stanja.
Jasno je da se nitko od nas nikada prije nije suočio sa sličnom situacijom. Ali nemojmo dopustiti da nas to zbuni: ostanimo aktivni u obrani od koronavirusa i njegovih nuspojava (iracionalna ponašanja, neutemeljeni strahovi itd.).
Imamo obvezu reagirati, djelovati, stvarati mostove i lance pomoći tako da nas unutar svake obitelji u tišini svake kuće naš um ne izda niti djeluje protiv nas pojačavajući patnju.
7 psiholoških posljedica koronavirusa koje treba znati
Znanstveni časopis Lancet objavio jedan prije nekoliko dana studija o psihološkom utjecaju koronavirusa . Kako bi se to postiglo, analizirane su druge slične situacije (iako ne s istim utjecajem). Jedna od njih bila je karantena uvedena u raznim područjima Kine nakon epidemije SARS-a 2003. godine.
Stanovništvo je bilo prisiljeno ostati u karanteni 10 dana, što je psiholozima bilo potrebno da analiziraju učinak ovakve situacije. Zahvaljujući prikupljenim podacima i promatranju onoga što se događalo posljednjih tjedana bilo je moguće utvrditi psihičke posljedice Coronavirusa. Pogledajmo ih zajedno.
1. Osamljenost dulja od 10 dana uzrokuje stres
Jedna od mjera koje su vlade provele kako bi spriječile širenje Korona virus a za prevladavanje bolesti (kada su simptomi blagi) je karantena ili potpuna izolacija u trajanju od 15 dana.
Istraživači koji su dovršili studiju, doktorice Samanta Brooks i Rebecca Webster s King's Collegea u Londonu, došle su do zaključka da nakon 10 dana izolacije um počinje popuštati.
Od jedanaestog dana javlja se stres, nervoza i tjeskoba. S kaznom zatvora duljom od 15 dana posljedice mogu postati mnogo ozbiljnije i teško upravljati za većinu stanovništva.
2. Psihološke posljedice Coronavirusa: strah od infekcije postaje iracionalan
Jedna od najočitijih psiholoških posljedica koronavirusa je strah od zaraze. Kada se epidemija ili pandemijska situacija proširi, ljudski um teži razvoju iracionalni strah ja
Nije važno slušamo li pouzdane izvore informacija. Nije bitno jesmo li upoznati s jednostavnim i nužnim sigurnosnim mjerama (perite ruke, držite metar udaljenosti).
Malo po malo razvijamo sve neutemeljene strahove poput iracionalan strah da infekcija može doći od hrane koju jedemo ili što mogu prenijeti naši kućni ljubimci … Ovo su ekstremne situacije u koje se nikako ne smije doći.
3. Dosada i frustracija
U kontekstu gdje je društvena interakcija svedena do granice gdje na ulicama vlada tišina i prisiljeni smo ostati u kući jasno je da demon dosade neće dugo stići. Iako postoji mnogo načina za borbu protiv toga.
Kad dani prolaze i neizvjesnost raste, frustracija diže glavu. Nemogućnost održavanja načina života i slobode kretanja tjera nas da padamo prema ponoru složenih i problematičnih emocija.
4. Psihološke posljedice Coronavirusa: osjećaj nedostatka osnovnih potrepština
U kontekstu epidemije ili pandemije, um je sklon djelovati prema impulsima. Jedna od posljedica toga je kompulzivna kupnja.
Sve nas ovo vraća u Piramida potreba Abrahama Maslowa prema kojemu da bi se čovjek osjećao dobro, prvo se treba opskrbiti hranom i osnovnim potrepštinama.
U neizvjesnom scenariju naš mozak usmjerava pozornost na taj prioritet: da ne ostane bez osnovnih dobara za preživljavanje. Nema veze što su naši supermarketi uvijek opskrbljeni.
Nije ni važno što ljekarnama ponestaje lijekova. Naš um nas navodi da vjerujemo da bi određene robe moglo ponestati i tjera nas da pravimo zalihe.
5. Gubitak povjerenja: Ne govore nam kako je
Među psihološkim posljedicama koronavirusa je i gubitak povjerenja u druge službeni izvori informacija . Zdravstvene institucije političke znanosti… U trenucima krize dolazimo do točke u kojoj se ljudski um isključuje i gubi povjerenje.
Isto se dogodilo tijekom SARS krize 2003. Razlog? Ponekad su se širili kontradiktorni podaci, ponekad nije bilo koordinacije između različitih članova zdravstvene vlade i drugih jurisdikcija. Moramo imati na umu da smo suočeni s neuobičajenim događajem nikad prije se nismo našli pred nečim ovakvim.
COVID-19 također je nepoznat protivnik kao što je SARS bio svojedobno. Vlasti odgovaraju na temelju napretka i događaja koji se bilježe iz dana u dan. Nepovjerenje stanovništva može postati najgori neprijatelj, poticati širenje paranoičnih teorija zavjere, udaljavajući nas od rješenja problema.
6. Osobe s psihičkim poremećajima mogu postati još gore
Kao što smo rekli na početku, najosjetljivija populacija, osobe s depresijom, fobijama, generaliziranom anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajima, mogu više nego itko drugi patiti u ovom kontekstu. U svjetlu ovoga Od životne je važnosti da osjete podršku i da te dane ne provode sami.
7. Najgori neprijatelj od svih: negativno razmišljanje
Postoji očit i iznimno opasan čimbenik koji može negativno utjecati na naše mentalno zdravlje: katastrofično razmišljanje . Sklonost iščekivanju najgoreg, taj glas koji nam šapuće da ćemo ostati bez posla, da se stvari neće vratiti na staro, da ćemo završiti u bolnici, da netko nama drag neće izdržati, da će ekonomija propasti.
Izbjegavajmo poticanje ovakvih ideja. Umjesto da pomognu, oni samo kompliciraju stvarnost koju proživljavamo. Pazimo stoga na svoje zdravlje pridržavajući se svih mjera prevencije, ali i brigom o svom psihičkom zdravlju. Za zaključivanje u kriznim vremenima morate ostati smireni i stvarati saveze. Pomozimo jedni drugima da uspješno prebrodimo ovu situaciju koja će proći.
