
Svatko od nas poznaje ljude koji previše razmišljaju dok zbog toga ne nastanu problemi. To su ljudi koji inzistiraju na određenoj činjenici do točke ogorčenosti . Kao rezultat toga, doživljavaju ekstremnu tjeskobu, brigu i stres. Ako se to događa uobičajeno mogli bismo govoriti o opsesivnoj osobi.
U današnjem članku ćemo vidjeti koji su uzroci koji dovode osobu da uđe u ovakav začarani krug kao i neke novije teorije o tome.
Zašto se javljaju opsesije?
Kognitivne teorije o anksiozni poremećaji vjeruju da su nedostatci u obradi informacija jedan od najvažnijih čimbenika za nastanak i trajanje ove vrste poremećaja (Beck Emery i Greenberg 1985). Međutim Zanimanje za kognitivne aspekte osoba s opsesivno kompulzivnim poremećajem (OKP) je nedavno budući da postoji malo studija o obradi emocionalnih informacija od strane opsesivne osobe.

Najnovija istraživanja pokazala su da opsesivni ljudi imaju deficite u mjernim situacijama iskrivljenja i kognitivne predrasude (Stketee Frost Rhéame ym 2001 2001). Studije ukazuju na to opsesivna osoba može imati veću osjetljivost prema podražajima koji se odnose na njezine strahove.
Opsesivna osoba ulazi u začarani krug kada svojim emocionalnim reakcijama izazvan mislima o njegovim strahovima slični su onima koji se javljaju u prisutnosti stvarnih podražaja. Opsesije su definirane ponavljajućim i ustrajnim mislima, impulsima ili slikama koje se u određenim trenucima doživljavaju kao nametljive i neprikladne koje uzrokuju značajnu tjeskobu ili uznemirenost.
Misli, impulsi i slike ne svode se na jednostavne pretjerane brige o stvarnim životnim problemima, one idu mnogo dalje. Osoba pokušajte ih ignorirati ili potisnuti misli impulse ili slike ili ih pokušava neutralizirati kroz druge misli ili radnje.
Cilj ovih radnji ili ponašanja je prevencija ili smanjenje nelagode uzrokovane negativnom činjenicom ili situacijom. Međutim ta ponašanja ili mentalne operacije obično ne predstavljaju realan odnos s onim što tvrde da neutraliziraju i sprječavaju ili su očito pretjerani.
Strast je pozitivna opsesija. Opsjednutost je negativna strast.
Opsesije tjeskoba 21. stoljeća
U posljednjim izdanjima Američko psihološko udruženje (APA od engleskog akronima) uključen opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) u Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja . To je zbog njegovih karakteristika koje onesposobljavaju kao i visoke učestalosti u populaciji u posljednje vrijeme.
Ljudi pogođeni ovim poremećajem osjećaju se njegovim taocima, u najekstremnijim slučajevima satima ponavljaju određenu radnju bez ikakve kontrole nad njom. Ti ljudi također imaju veću sklonost depresiji i drugim psihičkim poremećajima (kao što je hipohondrija ili fobije ) kao izravna posljedica tjeskobe koju uzrokuje OKP.
Prema riječima stručnjaka OCD se može klasificirati u različite kategorije među kojima:
Međutim, postoje mnoge druge vrste opsjednutosti, neke tipične za moderno društvo poput ovisnosti o društvenim mrežama. One su postale novi oblik opsesije u kojem se ponavljaju isti parametri i prisile tradicionalnih opsesija.

Što se tiče opsesija u sentimentalnom životu, ponavljaju se isti obrasci misli, ideja i ponašanja; s tom posebnošću da je u ovom slučaju ono što želite kontrolirati osoba, a ne predmet. U određenim slučajevima nekontrolirana želja da budemo s nekim pretvara se u opsesiju toliko snažnu da je na kraju brkamo s ljubavlju.
Ove nas opsesije tjeraju da djelujemo kompulzivno kako bismo dobili ono što želimo, odnosno biti s tom osobom. Paradoksalno ipak
Opsjednutost implicira da ljubav u vezi postaje nezasitna. Jedan od članova para vječiti je nezadovoljnik koji ne može ništa bez drugog i pokazuje veliku ovisnost.
-Walter Riso-
Tretmani kako prestati biti opsesivna osoba
Liječenje za uklanjanje opsesija temelji se na modificiranju pogrešnih uvjerenja koje osoba ima u vezi sa svojim strahovima. Na taj način pokušavamo smanjiti tjeskobu koju stvaraju misli.
Također pokušavamo iskorijeniti prisile uključeni u održavanje uvjerenja o odgovornosti (Salkovskis Richards i Forrester 2000). Središnja ideja kognitivno bihevioralnog tretmana je da su emocionalni i bihevioralni odgovori prikriveni i pod velikim utjecajem spoznaja i percepcija.
Glavni cilj bihevioralnog pristupa je potaknuti opsesivnu osobu da razvije specifične obrasce ponašanja koji mijenjaju njihovu viziju sebe i vanjskog svijeta. Da bi se to postiglo bit će potrebno naglasiti i promjenu u mentalnim procesima i mislima i model ponašanja osobe. Opsesivne misli su drvo koje raspiruje vatru ljutnje, vatru koja se može ugasiti samo promišljanjem stvari s drugačijeg gledišta.
-Daniel Goleman-
Bibliografija
Beck AT Emery G. y Greenberg RL (1985). Ubaldinijev astrolab.