Partner mi pomaže u kućanskim poslovima. Koliko puta smo čuli ovaj izraz? Ovaj sada zastarjeli izraz donosi sa sobom implicitnu rodnu kategorizaciju koju sada treba preformulirati. Kod kuće nitko nikome ne treba pomagati jer postoji zajednička odgovornost i timski rad.
U našem društvu, usprkos napretku, promjenama u mentalitetu i svim malim koracima učinjenim na planu rodne ravnopravnosti, korijeni modela patrijarhalna obitelj . Sjena koja se još uvijek krije iza načina razmišljanja mnogih ljudi ili u inerciji jezika u kojoj i dalje opstaje ideja da je muškarac taj koji mora zaraditi novac, a žena ta koja mora čuvati kuću i čuvati djecu.
Muškarci i žene moraju se osjećati slobodnima da budu jaki. Došlo je vrijeme da vidimo dva spola
-Govor Emme Watson u UN-u-
Danas mišljenje da je odgovornost za kućanske poslove i djecu isključivo na ženama zastarjela je ideja sjećanje na prošlost koje – ili barem – više nema smisla.
Istina je i da nije moguće unedogled braniti podjelu poslova koja je uvijek 50/50. Moramo uzeti u obzir da je svaki par svijet za sebe, svaka kuća ima svoju dinamiku i njeni članovi su ti koji moraju utvrditi kako raspodijeliti obaveze i odgovornosti prema vremenu koje im je na raspolaganju. Rad dvaju partnera jedan je od čimbenika koji će nesumnjivo odrediti kako se obvezama mora upravljati na pošten, suučesnički način i s poštovanjem.
Pozivamo vas da razmislite o tome s nama!
Vremena su se promijenila (barem malo)
Vremena su se promijenila: sada smo drugačiji, novi smo, hrabriji ljudi s puno više izazova od naših baka i djedova Razlika u plaćama između žena i muškaraca ili jednake mogućnosti neki su od čimbenika koji još uvijek snažno pate neravnopravnost među spolovima . To su složene borbe koje žene još uvijek vode.
Međutim, kada je riječ o obavezama kod kuće, kućanskim poslovima i brizi o djeci, učinjeni su veliki pomaci prema ravnopravnosti spolova. Očito je da će svatko od vas imati svoje osobno iskustvo i da u svakoj zemlji, svakom gradu i svakoj kući postoji drugačija situacija koja utječe na naše gledište o ovoj temi.
Zapravo britanska novinska agencija Reuters objavio je prije nekoliko godina zanimljivu studiju provokativnog naslova Imati partnera znači 7 sati više tjedno za ženu . Ova rečenica jasan je pokazatelj činjenice da je nejednakost u obavljanju kućanskih poslova i dalje problem čak i ako je napravljen napredak u odnosu na podatke prikupljene 1976. godine u kojima je razlika iznosila 26 sati.
Dok je prije nekoliko desetljeća žena u potpunosti preuzela ulogu domaćice, danas je njezina figura konačno napustila domaću sferu i prisutna je iu javnim sferama koje su nekad bile isključivo teritorij muškaraca. Međutim dijeljenje istih prostora ne znači uvijek dobivanje istih prilika ili istih prava.
Ponekad mnogo žene preuzimaju odgovornost u obje sfere. Njihova profesionalna karijera stoga dodaje svu odgovornost za dom i obrazovanje njihove djece.
Iako je istina da je u slučaju kućanskih poslova uloga muškaraca često jednaka i oba člana para surađuju isto se ne događa u pogledu skrbi za ovisne osobe. U današnje vrijeme skrb o starijim osobama ili djece s teškoćama u razvoju gotovo isključivo pada na ženu.
Kućanski poslovi i dnevni dogovori
Kućanski poslovi nisu isključiva dužnost . Peglanje nije nešto za majke, a odčepljivanje sudopera nije zadatak za očeve. Održavanje doma i financijski i
Zanimljiva je činjenica da čak i danas nastavljamo čuti žene koje kažu Muž mi pomaže oko kuće ili muškarci koji kažu da pomažem partneru oprati suđe . Možda je, kao što smo ranije sugerirali, riječ o jednostavnoj jezičnoj inerciji, ali to odaje krutu patrijarhalnu shemu integriranu u naše umove u kojoj je svaki zadatak obojen ružičasto ili plavo.
Dnevni dogovori i uravnotežena podjela u to unose sklad rutinska domestica koja nas tako lako navodi na argumente. Potreban je samo trenutak da dođete do Nikad ne radiš ništa ili Kad dođem kući umoran sam. Dogovori se ne smiju sklapati na temelju jednostavnog kriterija jednakosti niti na temelju rodnih uloga, već
Ako moj partner radi cijeli dan, a ja sam nezaposlena ili sam slobodno odlučila da želim ostati kod kuće i brinuti se o djeci, ne mogu zahtijevati da mi napravi večeru i da mi objesi odjeću. Isto tako, obrazovanje djece ne može biti odgovornost samohranog roditelja. Mama nema obavezu biti super mama. Dijete je odgovornost dvoje ljudi koji su ga odlučili donijeti na svijet, a da ne govorimo o tome da bi mu oba roditelja trebala poslužiti kao uzor, pokazujući primjerice da kuhanje nije ničiji teritorij.
Pospremiti krevet, izvesti psa ili pospremiti kuću ne znači pomoći mami ili tati, već je to zajednička odgovornost.
