Mulholland Drive (2011) jedan je od najpoznatijih filmova redatelja Davida Lyncha također autor Tajne Twin Peaksa . Kao i gotovo sva njegova djela, ni ova kreacija nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a jednom viđena dijeli javnost na one koji se njome veličaju i one kojima se gadi. Tijekom godina ovaj je film nagrađivan kao jedan od najlegendarnijih u ovom stoljeću, iako ne jednoglasno.
Predočiti radnju za ovaj film nije nimalo lako s obzirom na složenu strukturu. Zaplet? Mlada djevojka dva puta preživi smrt kada se baš u trenutku kada se činilo da će poginuti u automobilu paradoksalno spašava zahvaljujući prometnoj nesreći.
Parcela Mulholland Drive
U torbi djevojka ima samo nešto novca i mali plavi ključ. Ništa što bi nam moglo pomoći da shvatimo njezin identitet, ključni aspekt filma s obzirom da nakon nesreće djevojka gubi pamćenje i skriva se u kući koja nije njezina. Betty je, s druge strane, ambiciozna glumica koja živi u Los Angelesu u kući koju joj je posudila teta. Čim prvi put stigne kući naiđe na kvrgavu mladu ženu koja se odluči nazvati Rita.
Od ovog trenutka nadalje, film istražuje Ritin pravi identitet, vodeći gledatelja na putovanje kroz najtajnije strasti dviju protagonistica sve dok ne dođe do niza naizgled nepovezanih situacija. Od početnog trilera prelazimo na apsolutni mrak i silazak u pakao u igri pojavnosti i simbola koje u ovom članku pokušavamo dešifrirati.
Mulholland Drive prvotno je trebala biti TV serija ali producenti su bili toliko šokirani pilot epizodom da su je radije pretvorili u igrani film.
Možda je temeljni problem pokušaj gledatelja da shvati određenu linearnost, da pronađe konačno objašnjenje i da razumije svaki aspekt umjesto prepustite se emocijama i senzacije koje ovaj film budi.
Zašto pod svaku cijenu pokušavamo dokučiti objašnjenje svega što se događa? Zato smo de Čudesni um umjesto davanja objašnjenja filma odlučili smo analizirati neke ključne trenutke.
Zašto tražiti objašnjenje?
Mulholland Drive to je autentični labirint, film iz snova na koji bismo mogli asocirati složena struktura naših snova . I danas pokušavamo pronaći ključ za razumijevanje Lyncheva djela iako je on sam u više navrata tvrdio da film nema pravog objašnjenja.
U eri u kojoj smo navikli na višak traženja informacija Mulholland Drive to može biti otkrivajuće iskustvo. Film koji gledatelju omogućuje da da svoju osobnu interpretaciju onoga što vidi na ekranu. Umjetnost se ne mora uvijek moći objasniti riječima. Ponekad se njegovo objašnjenje događa na drugim razinama ili je ograničeno na buđenje određenih emocija u nama.
Razmislimo na trenutak o nekim glazbenim ili poetskim slikovnim djelima. One ne prenose uvijek jasnu poruku, a često nam to niti ne smeta jer se radije prepuštamo emocijama. Također kino može pobuditi takve emocije, a da ne predstavlja samo sredstvo zabave.
Jednostavna činjenica da Mulholland Drive ti oslobađaš pitanja i pitanja u nama gura ga izvan oznake jednostavne zabave. Lyncheva filmografija obično graniči sa snovitim, zbog čega je paradoksalno lakše pokušati razumjeti poruku Mulholland Drive počevši od svijeta snova. Kad sanjamo, slike i priče koje nam vrve umom i koje nam se tijekom sna čine potpuno logičnima, pokažu se potpuno nepovezanima nakon što se probudimo.
Mulholland Drive savršeno se integrira u ovu specifičnu logiku snova s obzirom na to da, kao i potonji, uživa duboku slobodu tumačenja.
Mulholland Drive: iluzija
Kad sanjamo u našim se snovima pojavljuju ljudi koje smo već vidjeli barem jednom u životu ali kojih se ne sjećamo ili kojima san pripisuje uloge različite od onih protumačenih u stvarnosti.
U snovima se čak i prostori mogu jako razlikovati od stvarnosti, kao i naši potencijali koji nas ponekad navode na radnje koje u životu ne bismo mogli učiniti. Stoga želeći povući paralelu između Mulholland Drive i svijeta snova možemo pronaći u filmu cijeli niz elemenata koji se savršeno uklapaju u dinamiku svijeta snova. Film je također pun simbolike, osobito na jednom otkrivajućem mjestu: Club Silencio.
Scena Club Silenzio nedvojbeno je jedna od najhipnotičnijih u filmu, a ujedno i ona koja određuje prije i poslije u radnji. Ako smo do ove točke mogli identificirati barem djelomično linearnu strukturu, počevši od ove scene nalazimo se pred potpuno drugačijim filmom.
Ovaj klub djeluje pomalo poput Magičnog kazališta u hermetičnom romanu Stepski vuk Od Hermanna Hessea . Mjesto susreta s kojeg se nijedan lik neće vratiti u ono što je bio i koje možda krije pravi ključ za razumijevanje protagonista.
Boja plava
Club Silencio mjesto je kojim dominira plava boja i koje kao da evocira duboku dvojnost protagonista. Plava boja koja aludira na um i introspekciju ista je boja koju nalazimo u ključu koji je Rita imala u torbi u trenutku nesreće iu sefu koji Betty čuva.
Tijekom filma bit će to plavi ključ koji otvara sef, dajući život novoj stvarnosti i nizu događaja koji konačno imaju smisla . Čini se da sve što smo vidjeli do tog trenutka dobiva novo značenje, čineći nas svjedocima nečega očitog podvojena osobnost . Zahvaljujući Clubu Silencio otkrivamo da smo prevareni. Sve što smo vidjeli bila je samo iluzija, laž. Kao i umjetnost, snovi i upravo ovaj film. Čarobnjak kluba kao da govori djevojkama i nama u isto vrijeme budeći nas iz sna u koji nas je Lynch do tada tjerao.
Tako prelazimo s prvog dijela filma s detektivskim tonovima na mračniji koji se vrti oko točke infleksije koja je jednako uznemirujuća koliko i razotkrivajuća. . Od optimizma američkog sna koji mlada Betty izgleda živi, prelazimo na dekadenciju i nestabilnost Rite, zadirući u dualnost koja prebiva u potonjoj.
Zaključci
Unatoč brojnim prednostima i prednostima ovog filma, još uvijek ima kritičara koji ga ne mogu probaviti i koji ga smatraju precijenjenim djelom. Čak i kad bi to bio slučaj, još uvijek se nalazimo pred filmom punim izvrsnih izvedbi sposobnih pokrenuti karijeru Naomi Watts koju vidimo kako maestralno glumi u ovom filmu.
Sigurno se ne može poreći kako Mulholland Drive je prava zagonetka s duboko subjektivnim rješenjem. Vježba koju gledatelj cijeni. U konačnici Mulholland Drive to je poziv na um, iluzorna slagalica puna strasti i laži.
No hay banda nema benda il n’est pas d’orchestra.
-Mulholland Drive-
