Usamljenost u paru jedna je od najdubljih patnji koje čovjek može doživjeti . Vrlo je bolno ignorirati razloge takve emocionalne hladnoće. Imati voljenu osobu uz sebe i ne primijetiti je čista je kontradikcija. Malo koja samoća je problematičnija (i češća) od one pod istim krovom.
Međutim, koliko god to izgledalo iznenađujuće, postoje mnogi ljudi koji se, unatoč stabilnim društvenim odnosima, osjećaju sami i nepovezani s okolinom. To ne samo da može uzrokovati psihičke probleme, već i zdravstvene probleme.
Tema nije nova. Usamljenost u paru oduvijek je postojala . No, zahvaljujući istraživanjima koja se provode o usamljenosti u populaciji, danas neprestano dolazimo do novih informacija o ovoj vrsti patnje koja se javlja u gotovo svim životnim dobima. Od toga pate mladi parovi, ali posebno starije osobe.
Ako se bojiš samoće, nemoj se ženiti.
-Anton Čehov-
Usamljenost u paru: čemu je uzrok?
Postoje drame u kojima nisu potrebne riječi, šamari ili tragedije da bi se stvorila patnja . U stvarnosti se najbolnije drame manifestiraju u tišini; dan za danom u svakodnevnom životu dvoje ljudi koji su se nekada jedno drugome zakleli na vječnu ljubav, a sada se jedno od njih više ništa ne kune niti obećava nego odbija i ponaša se htjelo ili ne htjelo emocionalna hladnoća .
No, takva situacija ne nastaje preko noći. Ta psihološka udaljenost (koja nije uvijek fizička) pojavljuje se na neslućene načine. Kako prestati pridavati važnost starim navikama, zanemarivati detalje, ne slušati pažljivo što vam partner ima za reći, zanositi se rutinom i više nemati želju započeti nove zajedničke aktivnosti.
Ove situacije stvaraju snažan utjecaj. Doživljavanje vašeg partnera kao mentalno udaljenog i osjećaj sve veće emocionalne udaljenosti ne samo da boli . To je također izvor mnogih drugih problema. Stručnjaci poput doktora Aarona Ben-Ze'eva, filozofa, psihologa i stručnjaka za emocionalne odnose, ističu sljedeće:
- Mora se razlikovati između samoće i fenomena usamljenosti. Biti sam znači nemati nikoga pored sebe, to je fizička stvarnost. Naprotiv, usamljenost je sve češća psihička činjenica i doživljavaju je prije svega ljudi koji žive udvoje.
- Ova vrsta usamljenosti često je temelj za depresivne i anksiozne poremećaje. Patnja je akutna i kako je otkriva istraživanje provedeno na Sveučilištu u Manchesteru (UK) dr. Grega Millera Usamljenost kao psihološki fenomen jednako je opasna po zdravlje kao i duhan ili sjedilački način života.
U nastavku ćemo vidjeti koji bi mogli biti razlozi usamljenosti parova.
Neraspoloženje i strah od glume
Ponekad se nezadovoljstvo manifestira poput hladnog vjetra čije se porijeklo ne može identificirati . Odjednom i bez ičega, sve gubi sjaj, smisao i važnost. Emocije više nisu iste i beskorisno je forsirati se ili pokazivati ono što više ne osjećate.
Za nedostatak ljubavi nije uvijek potreban konkretan razlog, on se jednostavno dogodi, a kada se dogodi, može biti podjednako uznemirujuće za oba partnera. Pa, kada je netko potpuno svjestan da više ne voli drugoga, mora djelovati i razjasniti svoje osjećaje. Prevara (npr samozavaravanje ) održavana tijekom vremena dovodi do ozbiljnih posljedica. Jedan od njih je da vaš partner pati zbog percepcije emocionalne hladnoće.
Rutina koja guši
Usamljenost para raste pod teretom rutine . Postoje trenuci kada se jednostavno zanesete. Posao, obaveze, djeca...Sve tone u mehanički ritam u kojem nema mjesta za ljubav da se pogledamo u oči i ponovno nađemo.
Na kraju čak i razgovori postanu rutina, gutaju privrženost, ljubav i intimnost . Suočeni sa svim tim možemo pokušati sami uvesti promjene ili potražiti pomoć stručnjaka. U svakom slučaju, nerad rijetko rješava probleme.
Usamljenost para: što ako smo mi uzrok?
Postoji i treća dimenzija fenomena usamljenosti para. Ponekad dođe trenutak u životu kada a prazan bez objašnjenja . U tom egzistencijalnom krateru miješaju se nezadovoljstvo, besmislenost, pa čak i strah od promjene onoga što je oko vas.
Ove situacije su češće nego što mislite. Ima ljudi koji se kao par osjećaju sami jer više nisu isti; osjećaju se frustrirano jer više nemaju ono što žele. U ovom slučaju krivaca nema i iako mislimo da je onaj drugi taj koji se promijenio i da nam više ne može dati ono što trebamo, u stvarnosti možda problem počinje od nas.
Možda smo mi koji smo evoluirali narasli do točke mijenjanja ukusa, potreba ili motivacije (druga profesionalna karijera, veća neovisnost, novi društveni i osobni kontakti itd.).
Da zaključimo, usamljenost u paru jednako je ponavljajuća koliko je smrtonosna za mnoge veze. Prvo je to izvor patnja psiholoških i zdravstvenih problema. Drugo nitko ne zaslužuje iskusiti ovaj oblik boli koji sa sobom nosi toliko posljedica.
Pokušajmo stoga razumjeti podrijetlo ove situacije. Razgovaramo s partnerom i dijelimo rješenja uz puno poštenje, poštovanje i odgovornost.
