Je li doista pogrešno vjerovati drugima?

Vrijeme Čitanja ~6 Min.
Ponekad smo skloni previše vjerovati, istina je. Međutim, vjerovati drugima nije uvijek greška, krivi su oni koji nas tjeraju da vjerujemo, a nisu krivi oni koji eksplicitno lažu i manipuliraju. Povjerenje je dragocjena roba koju se neki ljudi usuđuju okaljati.

Tko od nas nikada nije bio optužen za preveliko povjerenje? Ali U redu je biti označen kao naivan jer jednostavno vjeruješ drugima ? Istina je da to nije uvijek slučaj. Jer ponuditi svoje povjerenje i očekivati ​​da ćete ga dobiti zauzvrat nikada nije greška. Krivi su oni koji lažu, oni koji se igraju srcima drugih i iskrivljuju bit poštovanja.

Lao-Tzu je rekao da oni koji nemaju dovoljno povjerenja nisu vrijedni povjerenja. U određenom smislu htjeli mi to ili ne vjeruj drugima da bi mogli živjeti zajedno. U protivnom bismo živjeli u sredinama u kojima vlada stalna tjeskoba. Primjerice, nitko se ne bi usudio voziti auto, ući u javni prijevoz ili ostaviti djecu u školi u rukama prosvjetnog osoblja.

Naša kultura i naša civilizacija temelje velik dio svoje društvene suštine i njihove . Svaki dan to uzimamo zdravo za gotovo kako bismo zajedničkim životom smanjili osjećaj straha i neizvjesnosti u odnosima; jer povjerenje je ipak čin vjere koji svakodnevno prakticiramo zatvorenih očiju, ali otvorenog srca.

Zato ponekad može jako boljeti kada nas netko optuži da smo previše vjerovali, možda nakon lošeg iskustva. Kada nam govore nešto slično boli pretrpljenog razočaranja, dodaje se i sumnja: da Jesam li bio previše naivan? Jesam li trebao biti oprezniji i oštroumniji?

Morate vjerovati i vjerovati ljudima inače život postaje nemoguć.

-Anton Čehov-

Vjerovati drugima je moć emocija

Može se reći da je riječ povjerenje jedna od najljepših koja postoji. Ovaj pojam ne definira samo našu sposobnost stvaranja odnosa temeljenih na sigurnosti i ljubavi prema drugima. Također sadrži načelo koje pokreće djelovanje u kojem strah ne postoji, što nam daje hrabrost da se odnosimo bez tjeskobe i nepovjerenja.

Pa postoji činjenica koja bi nas mogla zaintrigirati. Kao što je navedeno psiholog Joe Bavonese iz Institut za odnose iz Royal Oak Michigan tijekom proteklog desetljeća postali smo mnogo sumnjičaviji.

To se također može objasniti napretkom novih tehnologija. Zahvaljujući njima imamo pristup velikoj količini informacija kao i mogućnost upoznavanja mnogo više ljudi. Međutim, nijedno od ovih područja nije 100% sigurno.

Nadalje, čini se da život u sadašnjosti toliko obilježenoj neizvjesnošću (ekonomskom, socijalnom, političkom itd.) također utječe na odnose. Vjerojatno smo malo oprezniji i malo zahtjevniji . Ali unatoč tome, i dalje postoje mnogi pojedinci koji vjeruju drugima. Ali tko su ti ljudi koji često griješe pretjeranim povjerenjem u druge?

Afektivno (ili emocionalno) povjerenje i kognitivno povjerenje

Kada gradimo veze povjerenja, činimo to kroz dvije specifične dimenzije:

    Afektivno povjerenje koje se uglavnom hrani na emocionalnoj razini. Odnosno, kada osjećamo da su ljudi vrijedni povjerenja jer nam srce tako govori zato što se s njima osjećamo dobro i zato što su emocije koje izazivaju u nama nešto najbolje za nas.
    Kognitivno povjerenje. U ovom slučaju, prosudbe, misli i uvjerenja dodaju se emocionalnoj dimenziji. Provedimo niz procjena kako bismo razumjeli na možda praktičniji i objektivniji način zašto možemo vjerovati tim ljudima.

Kao što je objašnjeno u jednom studija koju je provela Jennifer Dunn sa Sveučilišta u Kaliforniji možda previše vjerujemo kada smo previše emocionalno uhvaćeni . Naše prosudbe ne odražavaju uvijek stvarnost i vjerojatno se ograničavamo na slušanje svojih emocija, a da ponekad nismo u stanju vidjeti ili procijeniti druge konkretnije tragove.

Vjerovati drugima nikada nije greška, ali kada je?

Vjerovanje drugima nikada nije naša greška. To ne smijemo zaboraviti mozak je čisto društveni organ dizajniran za uspostavljanje veza i odnosa kako bi se osigurao opstanak . Povjerenje je temeljni princip ljudskih bića i stoga razočaranje izdaju ili gorak okus laži često rezultiraju traumatičnim događajem.

Kad je ovaj aspekt jasan, u kojim situacijama bismo mogli biti kritizirani zbog pretjeranog povjerenja? Pogledajmo neke primjere.

Kada ne uzimamo u obzir prošla iskustva

Velike su šanse da će nas prije ili kasnije netko razočarati jednom ili možda dvaput. Međutim ako nakon mnogih razočarenja, nepravde, loših trenutaka i gorčine nastavimo da vjerujemo ovoj osobi u ovom trenutku greška je naša.

Iskustvo je uvijek najbolji savjetnik. Nitko ne može sebe kriviti što je jednom pogriješio. Živjeti također znači padati, posrtati i povjeravati svoje srce krivim rukama. Pa nakon svih ovih peripetija to je slučaj Uvijek radi istu grešku to nikad nije dobra stvar.

Kada zaboravimo da u odnosima moramo biti zahtjevni

Previše povjerenja u druge ponekad nas izlaže nepotrebnoj šteti . Nema ništa loše u tome da budete zahtjevni kada su u pitanju veze i dopustite sebi da budete profinjeni gurman kada je riječ o odabiru prijatelja i partnera.

Moramo imati na umu tri nepobitna načela na kojima se temelji povjerenje i koja nitko nikada ne bi smio prekršiti:

  • Povjerenje je znati da to zaslužujemo dobiti podršku i pomoć kada nam treba ili tražimo.
  • Dijeljenje povjerenja bez osuđivanja ili izdaje također je sinonim za povjerenje.
  • Na kraju povjerenje je spoznaja da nas neće ni na koji način povrijediti osoba u koju imamo isto povjerenje.

Svi trebamo nekome vjerovati. Bez te potpore život postaje težak i gubi okus… Zato pokušajmo biti bogovi dobri darivatelji povjerenja prema drugima ali i razborit u odabiru ruku kojima će povjeriti ovu dragocjenu imovinu.

Popularni Postovi