Kako možemo definirati očaj? Ovaj pojam odnosi se na gubitak nade i osjećaj unutarnje praznine pri pomisli da oko nas više nema ničega i da je sav naš trud sada uzaludan. Kako se možemo nositi s tim gubitkom snage da krenemo naprijed? Kako se možete nositi s očajem?
Kad nas obuzme taj osjećaj, obuzme nas sumnja zašto bismo se trebali i dalje forsirati koji je smisao svakodnevnog ustajanja. Ljudi koji su osjetili ovu emociju osjećali su se bez energije na poslu u svakodnevnom životu i svojim obavezama, radije su se prepustili boli kako bi prestali patiti.
Očaj može postati jedan od naših najgorih neprijatelja jer nam stavlja veo na oči i oduzima nam snagu i energiju. Onemogućuje nam da vidimo dalje od tame kojom smo u tom trenutku zaslijepljeni. Šapuće nam na uho da bol neće nestati, da se naše stanje ne može popraviti, da je sve gotovo i da ne možemo ništa učiniti nego se pomiriti s ovim novim stanjem stvari. Suočeni s ovim scenarijem, kako se možemo suočiti s očajem?
Očaj se mora suočiti sa strpljenjem: raditi malo, ali raditi dobro nastojanja radeći male korake, ali postižući velike rezultate. Okružiti se silnim ljudima koji nam pomažu izaći iz crne rupe pokazujući nam kako još uvijek postoje prekrasni razlozi da nastavimo živjeti i boriti se.
Očaj: naš najgori neprijatelj
Kad nas svlada očaj, najgore što možemo učiniti je biti ljubazan prema našem novom gostu. Kad ga puste, važno je potruditi se i (prije svega) biti pametan kako bi što prije otišao. Očaj je vrlo lukav i zna strahovi onih koji ih napadaju i hrane se njima. Posljedično tome ako naučimo upravljati svojim strahovima, očajnik se neće imati čime hraniti i bit će prisiljen otići.
Iz ove perspektive, svi alati za upravljanje emocijama koje imamo na raspolaganju mogu nam pomoći da se nosimo s očajem. Raspon opcija u tom smislu je širok: govorimo o svim onim alatima koji skraćuju negativne misaone cikluse ali i onima koji nas čine vještima u društvenosti i inteligentnima u odabiru strategija.
Ako ne možemo vidjeti ništa dalje od tog crnog vela koji nam zaklanja vid, ne smijemo to zaboraviti mi sami možemo i moramo postati najmoćnija žarišna točka : samo trebamo saznati kako iskoristiti svoj puni potencijal. Očaj posebno pogađa ljude koji provode previše vremena organizirajući svoje rasporede misao .
Očaj se temelji na onome za što znamo da je ništa, a nada na svemu što ignoriramo je sve
-Maurice Maeterlinck-
Najbolje oružje za suočavanje s očajem je volja za životom
Najvažniji koncept koji treba imati na umu je da smo puno više od situacije koju doživljavamo . Suočili smo se sa situacijama i prevladali ih i sposobni smo postići vrlo važne ciljeve. Mi smo prije svega naša vjera i važno ju je održati. Naše um obrađuje ono što nam se događa, ali još više obrađuje ono što misli da bi se moglo dogoditi. U stvarnosti, više od onoga što mislimo, mi smo ono u što vjerujemo ili u što smo voljni vjerovati.
U prošlosti smo doživjeli i teže situacije i prevladali smo ih. Nadalje zahvaljujući tim istim situacijama razvili smo misaone procese koji su nas učinili jačima. U neposrednoj budućnosti pruža nam se prilika da odmah krenemo naprijed. U dalekoj budućnosti, međutim, možemo si priuštiti planiranje. To su ambicije koje nikada ne prestaju biti sjeme za motivaciju koja nas tjera na kretanje.
Ovaj pristup je jednako jednostavan za razviti koliko ga je teško provesti u praksi zbog naših strahova ili svih onih trenutaka kada se sreća okrenula protiv nas. ramena . Ipak, to je pristup koji u potpunosti vrijedi slijediti. Baš kao što smo i dalje okruženi ljudima koji su uz nas čak i ako smo u teškom trenutku i prepoznaju da nismo dobro društvo. Ako oni vjeruju u to, zašto i mi sebi ne možemo dati priliku?
Drugim riječima, očaj nije ništa više od iluzije. Nemogućnost: da zaslijepimo sebe pred alternativama koje bi nam olakšale izlaz. Koliko god izgledalo teško suočiti se s očajem, moguće je ako odaberemo hrabrost naspram straha, samopouzdanja umjesto anksioznost .
