Tjelesno vježbanje i mentalno zdravlje dva su čimbenika izravno povezana jedan s drugim . Prema brojnim studijama, tjelesno vježbanje može pomoći u upravljanju problemima mentalnog zdravlja ili povećati osobno blagostanje. S druge strane, nedavno istraživanje potvrđuje hipotezu koja bi trebala poslužiti kao upozorenje: previše tjelesnog vježbanja može ugroziti mentalno zdravlje.
Zahvaljujući najvećoj opservacijskoj studiji provedenoj do danas o odnosu između tjelesno vježbanje i mentalno zdravlje došlo se do zaključka da ljudi koji se bave sportom imaju manje psihičkih problema . U prosječno 15 dana manje mjesečno.
Nadalje se pokazalo da Timski sportovi kao što su vožnja bicikla, aerobik i odlasci u teretanu povezani su s većim blagostanjem. Ovu su studiju proveli neki istraživači sa Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut (Sjedinjene Države).
Cilj je bolje razumjeti kako tjelesno vježbanje utječe na mentalno zdravlje osobe. Također smo pokušali uspostaviti najbolje tjelesne aktivnosti Lancet psihijatrija objavljen je na artikal koji sadrži ovo i druga otkrića.
Vježbanje je povezano s boljim mentalnim zdravljem kod ljudi bez obzira na dob, rasu, spol, obiteljski prihod i razinu obrazovanja, kaže dr. Adam Chekround, glavni autor studije. Chekround dalje objašnjava: […] detalji distribucije tjelesnog vježbanja kao i vrsta, trajanje i učestalost igrali su važnu ulogu u ovoj povezanosti. Sada gradimo na tome kako bismo pokušali personalizirati preporuke za tjelesnu aktivnost i uskladiti ljude s određenim režimom vježbanja koji pomaže u poboljšanju mentalnog zdravlja.
Odnos između tjelesnog vježbanja i mentalnog zdravlja
Znanstvenici su to otkrili vježbanje od 45 minuta 3 do 5 puta tjedno donosi veće dobrobiti. To se odnosi na bilo koju vrstu tjelesne aktivnosti kao što je briga o djeci obavljati kućanske poslove kosite travu, lovite ribu, vozite bicikl, idite u teretanu, trčite i skijajte.
Znamo da sport smanjuje rizik od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih, dijabetesa, a time i smrtnost. No odnos s mentalnim zdravljem još nije potpuno jasan, dapače dobiveni rezultati su kontradiktorni.
Iako neki testovi pokazuju da vježbanje poboljšava mentalno zdravlje, istina je i suprotno. Na primjer, neaktivnost bi mogla biti simptom i čimbenik koji pridonosi lošem mentalnom zdravlju, dok bi aktivnost mogla biti znak ili čimbenik koji pridonosi otpornosti. Autori ističu da se istraživanjem ne može utvrditi što je uzrok, a što posljedica.
Autori studije koristili su podatke 12 milijuna odraslih osoba iz 50 američkih država. Osobe koje su sudjelovale u istraživanju Sustava za nadzor faktora rizika u ponašanju (s engl Sustav nadzora bihevioralnih faktora rizika ) u 2011., 2013. i 2015. godini. Korišteni podaci bili su demografski, podaci o tjelesnom, mentalnom zdravlju i zdravstvenom ponašanju. Studija nije uzela u obzir druge psihički poremećaji kao i depresija.
Sudionici su zamoljeni da izračunaju koliko se u zadnjih 30 dana osjećalo psihički loše povezani sa stresom, depresijom i drugim emocionalnim problemima.
Također su ih pitali koliko su često vježbali u posljednjih 30 dana izvan svog uobičajenog posla, koliko su se puta tjedno ili mjesečno bavili sportom i koliko dugo. Svi rezultati prilagođeni su prema dobi, rasi, spolu, bračnom statusu, prihodu, stupnju obrazovanja, statusu zaposlenja, indeksu tjelesne mase, fizičkom zdravlju prema vlastitoj procjeni i prethodnoj dijagnozi depresije.
U prosjeku, sudionici su iskusili 34 dana lošeg mentalnog zdravlja mjesečno. U usporedbi s ljudima koji nisu vježbali ljudi koji su to učinili prijavili su 15 dana manje lošeg mentalnog zdravlja svaki mjesec smanjenje od 432% (2 dana za ljude koji su vježbali u usporedbi s 34 dana za one koji to nisu činili).
Manji broj dana lošeg mentalnog zdravlja bio je češći za osobe s prethodnom dijagnozom depresija . U ovom slučaju tjelesno vježbanje pokazalo je 375 dana manje lošeg mentalnog zdravlja, smanjenje jednako 345% (71 dan za osobe koje su se bavile tjelesnom aktivnošću u usporedbi sa 109 dana za one koji su više sjedili).
Općenito, zabilježeno je 75 tjelesnih aktivnosti koje su grupirane u osam kategorija: aerobne vježbe i gimnastika biciklizam kućanski poslovi grupni sport rekreativne aktivnosti trčanje i jogging hodanje te zimski ili vodeni sportovi.
Sve ove aktivnosti povezuju se s boljim mentalnim zdravljem. Ali istraživači promatrali su u grupnim sportovima dakle biciklizam ae robica i gimnastika najjače asocijacije za sve sudionike. Smanjenje broja dana mentalna bolest od 223% 216% odnosno 201%. Čak je i obavljanje kućanskih poslova rezultiralo poboljšanjem (oko 10% manje dana lošeg mentalnog zdravlja ili oko pola dana manje mjesečno).
Odnos između tjelovježbe i boljeg mentalnog zdravlja bio je jači od odnosa između mentalnog zdravlja i drugih društvenih ili demografskih čimbenika (432% smanjenje lošeg mentalnog zdravlja). Na primjer, ljudi s fakultetskim obrazovanjem imali su 178% manje dana dobrog mentalnog zdravlja od ljudi bez obrazovanja. Ljudi s normalnim indeksom tjelesne mase imali su 4% manje od pretilih ljudi. Nadalje, ljudi s prihodima iznad 50.000 dolara pokazali su oko 17% manje od ljudi s nižim prihodima.
Tjelovježba i mentalno zdravlje: kombinacija koja nije uvijek dobitna
Učestalost i vrijeme provedeno u tjelesnoj aktivnosti također su važni čimbenici. Ljudi koji su vježbali između tri i pet puta tjedno izjavili su da imaju bolje mentalno zdravlje od onih koji su vježbali manje ili više tijekom tjedna (što je povezano s oko 23 dana manje lošeg mentalnog zdravlja u usporedbi s ljudima koji su vježbali samo dva puta mjesečno).
Bavite se sportom za 30-60 minuta povezano je s većim smanjenjem dana lošeg mentalnog zdravlja (povezano s oko 21 danom manje lošeg mentalnog zdravlja u usporedbi s ljudima koji nisu vježbali). Ljudi koji su vježbali više od 90 minuta dnevno pokazali su minimalna smanjenja. Vježbanje više od tri sata dnevno povezano je s lošim mentalnim zdravljem.
Autori navode da ljudi koji pretjerano vježbaju mogu imati opsesivne karakteristike. Takve karakteristike mogle bi ih izložiti velikom riziku za loše mentalno zdravlje.
Zaključci
Istraživači tvrde da podaci o odnos između timskih sportova i boljeg mentalnog zdravlja može ukazivati na to da društvene aktivnosti promiču otpornost i smanjuju depresiju s posljedičnim smanjenjem društvene izolacije dajući društvenim sportovima prednost nad ostalima.
Korištena je samoprocjena ljudi o njihovom mentalnom zdravlju i razini tjelovježbe. Stoga govorimo o percipiranom mentalnom zdravlju, a ne o objektivnom mentalnom zdravlju. Osim toga, istraživanje je samo pitalo sudionike o njihovom primarnom obliku vježbanja. Stoga bi mogla postojati dobra količina nekontrolirane varijabilnosti kada se razmatraju ljudi koji obavljaju više od jedne tjelesne aktivnosti.
