Psihologija vrlo dobro poznaje fenomen koji se zove društvena zaraza. To su situacije u kojima se emocije šire do te mjere da stvaraju snažan stres, brige pa čak i paniku. Zabrinutost zbog koronavirusa pogađa sve i potrebno je obuzdati njegove učinke ispravno upravljati situacijom u kojoj se nalazimo.
Doživljaj snažnog osjećaja panike mijenja naš stil života. Pandemija koronavirusa sigurno će utjecati na gospodarstvo, ali najgore je to što nas tjera da se ponašamo neracionalno. Na primjer, veliki dio stanovništva napao supermarkete i zalihe toaletnog papira mjesecima. Ima li ovakvo ponašanje smisla? Očigledno nije.
Moramo biti jasni. Anksioznost je dio nas i kao takva ima svrhu i svoju važnost. Zahvaljujući njoj, naime, upozoravamo i reagiramo na opasnosti, čuvajući svoj opstanak.
U kontekstu neizvjesnosti i brige poput trenutnog trenutka s kojim se suočavamo, vrlo je važno držati tjeskobu pod kontrolom. Ova emocija mora biti naš saveznik, a ne uzrok daljnjih briga koje nas tjeraju na nelogična i iracionalna ponašanja.
U trenutnom scenariju, strah može biti drugi virus jednako opasan kao i ovaj COVID 19 . razlog? Ako dopustimo da nas savlada strah, naša će se psihička nelagoda povećati i pokazat ćemo ono najgore od sebe. Ovo definitivno nije vrijeme za strah. Ovih dana moramo izvući ono najbolje iz sebe i upotrijebiti svoju mentalnu snagu.
Zabrinutost zbog koronavirusa: što možemo učiniti?
Klasična engleska poruka Ostanite mirni i nastavite (Ostani miran i nastavi dalje) treba vrijediti za sve. Ovaj se izraz prvi put pojavio u Ujedinjenom Kraljevstvu 1939. u knjižici za jačanje morala stanovništva. Kasnije je, kao što dobro znamo, postala ikonična fraza. Je li bilo od kakve koristi?
Narod je sigurno cijenio volju engleske vlade. Ali zapravo nije od velike pomoći nekome reći da ostane miran. moramo trenirati mentalnu koncentraciju.
Radi se o smanjenju hiperaktivnosti amigdale i aktiviranju naših emocija prefrontalni korteks to jest, područje mozga koje nam omogućuje da djelujemo i razmišljamo na fokusiraniji i refleksivniji način.
1. Izbjegavajte opijenost informacijama
Mora se izbjegavati preopterećenost informacijama . Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznala je da trenutna kriza uzrokuje ogroman stres za stanovništvo. Kako bismo smanjili negativan utjecaj stresa, moramo izbjegavati 24-satnu izloženost vijestima i podacima koji nam se kontinuirano dostavljaju.
Moramo biti informirani, ali bez opsjednutosti vijestima. Neumoljivo provjeravanje brojeva, stope zaraze, novih slučajeva i novih smrtnih slučajeva samo povećava zabrinutost zbog koronavirusa.
2. Da biste se nosili s negativnim mislima morate biti racionalni
Bojati se je logično. Međutim, taj strah mora biti racionalan. Na primjer: Bojim se da sam zaražen. Što da radim?. Obavijestite zdravstvene radnike i poduzmite sve potrebne mjere opreza. Bojim se da će mi se otac ili djed razboljeti, što da radim?. Zaštitite ih slijedeći sve potrebne protokole.
Strah mora biti mehanizam koji nas potiče da poduzmemo korisne mjere za djelovanje. Stoga moramo prije svega držati pod kontrolom negativne misli koji povećavaju paniku.
Ako nas napadaju ideje kao što su svi ćemo umrijeti ili nema rješenja, moramo pokušati biti racionalni. Kako? Traženje informacija iz pouzdanih izvora. Na primjer, gledajući statističke podatke iz Kine: stopa smrtnosti je 23%.
3. Suočeni s neizvjesnošću, nastojimo što je više moguće održati svoje dnevne rutine
Tjeskobu zbog koronavirusa potiče neizvjesnost. Istina je da se suočavamo s novom situacijom kakvu nikada prije nismo iskusili. To je novi virus i još nema cjepiva.
Nadalje, ne znamo koliko će trajati restriktivne mjere i razdoblje karantene. Sve nas to dovodi do stanja neizvjesnosti s kojim ne znaju svi upravljati.
Što možemo učiniti? Bolje se fokusirati na ovdje i sada. U tim slučajevima idealno je uspostaviti rutinu koju treba poštovati koja nas tjera da se usredotočimo na sadašnji trenutak.
4. Koronavirusna anksioznost: dijelimo emocije kako bismo živjeli bolje
Tjeskoba je vrlo čest osjećaj koji slabi one koji je osjećaju. Ovo je vrijeme da prihvatimo sve svoje emocije i podijelimo ih s drugima kako bismo pronašli ravnotežu.
Ne smijemo potpirivati osjećaje straha, već naučiti njima upravljati i stvarati prostore koji nam nude nadu, energiju i emocionalnu utjehu.
5. Budite realni: rizik ne treba minimizirati niti maksimizirati
Jedan od načina da se nosite sa tjeskobom zbog koronavirusa je da u svakom trenutku budete realni. Ne smijemo pasti na psihološke obrambene mehanizme koji nas navode na minimiziranje rizika zato što smo mladi ili zato što je u našem kraju vrlo niska stopa zaraze pa je samim time i opasnost manja.
Ali također ne bismo trebali maksimizirati opasnost do te mjere da patimo od nesanice i dopustiti da nam COVID-19 bude jedina misao.
U biti se radi o prilagodbi ovoj novoj stvarnosti svjesni odgovornosti prema sebi i drugima. Ako se uhvatimo u Koronavirus panika nikome nismo od pomoći. Ako podcijenimo situaciju izlažemo sebe i druge riziku. Moramo djelovati uravnoteženo i zdravo razumno.
6. Koronavirusna anksioznost: nemamo kontrolu nad onim što se događa, ali možemo kontrolirati svoje reakcije i
Kako bismo upravljali tjeskobom zbog koronavirusa, moramo priznati jednu stvarnost: nemamo kontrolu nad COVID-19. Međutim, možemo kontrolirati svoje reakcije i ponašanja. Moramo se zapitati kako se želimo sjećati ovog razdoblja kada završi.
Bilo bi lijepo da se sjećamo sebe kao ljudi koji su bili smireni, koji su bili odgovorni i koji su brinuli o sebi i drugima.
7. Dnevni ciljevi
Nitko nije mogao predvidjeti trenutnu situaciju, ali moramo je živjeti i suočiti se s njom. Međutim po izravnati krivulju zaraze kao što je učinila Kina moglo bi potrajati nekoliko tjedana.
Do tog dana, dva elementa koja će nam pomoći smanjiti teret tjeskobe izazvane koronavirusom. Prvi je postaviti dnevne ciljeve. Drugi je ostati u kontaktu s ljudima koje volimo.
Ciljevi moraju biti i kratkoročni i dugoročni. Svaki dan kada se probudimo preporučljivo je postaviti kratkoročni cilj: pročitati knjigu učiniti nešto novo s partnerom ili djecom pospremiti kuću napisati boju itd. Dugoročni ciljevi, s druge strane, daju nam nadu i podsjećaju nas da postoji budućnost koja nas čeka.
Jednako je važno održavati kontakt s nama dragim osobama. Sada više nego ikada, WhatsApp i video pozivi omogućuju nam da ostanemo u kontaktu s obitelji i prijateljima. Koristimo tehnologije i ne gubimo nadu. Naš stav nam može pomoći da bolje prebrodimo ovaj težak trenutak.
