Biološka psihijatrija ili biopsihijatrija je grana medicine i psihijatrije koja proučava odnos između psihičkih poremećaja i funkcioniranja živčanog sustava. To je interdisciplinarni pristup koji se oslanja na znanosti poput fiziologije, genetike, biokemije, psihofarmakologije i neuroznanosti.
Nastala je između 18. i 19. stoljeća, ali je svoj maksimalni razvoj dosegla 1950-ih s pojavom psihotropnih lijekova. ogroman napredak tehnološke instrumentacije pogodovao je širenju znanosti.
Razvoj kojemu su pogodovali bolji mikroskopi, sofisticirane tehnike snimanja kao što su magnetska rezonancija, pozitronska emisijska tomografija i završava s nanotehnologijom koja se široko koristi u razvoju Projekt ljudskog mozga .
Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe.
-Viktor Frankl-
Biološka psihijatrija i psihotropni lijekovi
Razvoj biopsihijatrije usko je povezan s tehnološkim napretkom . Prekretnica je bilo otkriće, na primjer serendipitosa o postojanju neurotransmitera i receptora u mehanizmima djelovanja lijekova; naknadno usavršen za proizvodnju inhibicija ili aktivacija biogenih amina.
Pojavom psihotropnih lijekova i teorija o biokemijskoj neravnoteži pokrenuta je i potraga za genetskim faktorima. To je utrlo put boljoj dijagnostičkoj klasifikaciji.
Primjer su otkrića biološki mehanizmi depresije zahvaljujući sofisticiranim tehnikama skeniranja mozga. S tim u vezi, Helen Mayberg je identificirala dva različita i ključna kruga kako bi se odlučilo o terapijskom pristupu izbora kod pacijenata s depresijom.
Prema rezultatima ovog istraživanja, pacijenti koji imaju nisku bazičnu aktivnost na razini prednje inzule dobro bi reagirali na kognitivnu terapiju. Naprotiv Bolesnici iznadprosječne aktivnosti dobro reagiraju na antidepresive .
Biološke osnove psihičkih poremećaja
U biološkim osnovama mentalnih poremećaja potrebno je nužno pozvati se na genetiku. Znamo da su neke genetske karakteristike uključene u etiopatogenezu mentalnih bolesti (vjerojatnost razvoja patologije). U ovom trenutku ne možemo govoriti o preciznim genima, već samo o kandidatskim lokusima. Cesta ispred nas još je uzbrdo.
Studio 1
Nedavna studija tima Marian L. Hamshere naglašava genetska veza između poremećaja pažnje/hiperaktivnosti u djetinjstvu i shizofrenije i bipolarni poremećaj kod odraslih.
Gotovo istodobno članak objavljen u časopisu Lancet pokazuje da pet psihijatrijskih poremećaja djetinjstva ili odrasle dobi (poremećaj pažnje, bipolarni poremećaj autizam depresija i shizofrenija) dijele zajedničke genetske čimbenike rizika.
Genetske varijacije koje utječu na kalcijevih kanala izgledaju odlučujuće kod svih pet poremećaja; ovo otkriće otvara nove puteve za razvoj psihotropnih lijekova koji se temelje na novim molekularnim ciljevima.
Studio 2
Drugo područje istraživanja proučava utjecaj genetskih mutacija na razvoj mozga. Istraživači poput Murdocha i Statea autori su otkrića važnog broja mutacija na kromosomu 7.
Dodatna kopija segmenta ovog kromosoma uvelike povećava rizik od autizma, poremećaja kojeg karakterizira sklonost društvenoj izolaciji. Još zanimljivija činjenica gubitak istog segmenta uzrokovao bi Williamsov sindrom karakterizira naprotiv intenzivna socijalizacija.
Zahvaćeni segment kromosoma 7 sadrži samo 25 od gotovo 21.000 gena koji čine ljudski genom. Iako je količina gena mala, jedna više ili manje kopija segmenta dovodi do dubokih i odlučujućih razlika u našem društvenom ponašanju.
Ovo je još jedan dokaz biološke prirode mentalnih poremećaja ; također pokazuje da određene promjene na mentalnoj razini kao što su shizofrenija ili depresija imaju važnu genetsku komponentu.
Navikli smo misliti da je čovjekova sudbina zapisana u zvijezdama. Sada znamo da je to u velikoj mjeri zapisano u našim genima.
-James Watson-
Biološka psihijatrija obećava budućnost
Napredak biološke psihijatrije i dalje ide ruku pod ruku s tehnološkim razvojem. U bliskoj budućnosti dobit ćemo veliku količinu informacija o mozgu zahvaljujući nanotehnologiji, mikroelektronici i sintetskoj biologiji.
Neuroznanstvenici i istraživači imat će pristup tehnologijama u razvoju kao što su nano senzori, bežična optička vlakna i sintetičke stanice dizajnirane da prodru u moždano tkivo te izvješćuju kako i kada neuroni reagiraju na različite podražaje.
To je bit međunarodnog projekta pod nazivom Mozak sličan onom ljudskog genoma koji je toliko pridonio području znanosti, a posebno genetike.
