Dva moždana sata za predviđanje budućnosti

Gotovo cijelo vrijeme dajemo predviđanja. Na primjer, znamo kada dolazi dio omiljene pjesme koji nam se najviše sviđa. Ili smo skloni ubrzati kada primijetimo da će se na semaforu upaliti crveno. Predviđamo budućnost na jednostavan i instrumentalan način zahvaljujući dva fantastična i precizna moždana sata.

Albert Einstein rekao je da je vrijeme nešto više od iluzije. Ako postoji organ za koji se čini da shvaća ovu dimenziju na gotovo objektivan način, onda je to mozak. Zahvaljujući njemu možemo predvidjeti događaje koji se mogu dogoditi u određenom trenutku i reagirati kako bismo ih iskoristili u svoju korist.

Da što što nam omogućuje da u posljednjem trenutku skrenemo kako bismo izbjegli nesreću ili koji nam pomaže odabrati prave riječi tijekom razgovora intuicijom fraza koje mogu pomoći našem sugovorniku.

Stručnjaci stoga više govore o usklađivanju nego o predviđanju. Većinu vremena prilagođavamo se događajima oko nas kako bismo spriječili rizike i uvijek imali koristi.

Ne brinite ako danas dođe kraj svijeta. Već je sutra u Australiji.

-Charles Monroe Schulz-

Dva moždana sata pomoću kojih predviđamo što će se dogoditi

Ljudi su izumili satove s jednom svrhom: da točno mjere protok vremena. Zahvaljujući tome ova je dimenzija uvijek linearna. Za naš mozak, s druge strane, ideja vremena je složenija. Kada smo sretni i zabavljamo se vrijeme nam jako brzo prođe. U drugim slučajevima, osobito kad se dogode traumatični događaji, čini se da prestaje.

Isto tako, zbog neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimer i Parkinsonove bolesti koncept vremena i ritma su promijenjeni. Kao da se u nama nešto događa zbog čega vrijeme doživljavamo na različite načine. Odgovor na ovu zagonetku leži u takozvanim moždanim satovima.

Mjesto u mozgu gdje boravi vrijeme

U našem mozgu postoji mjesto gdje se nalazi mehanizam za razumijevanje vremena . Godine 2005. otkrivene su stanice koje čine naš GPS sustav (koje nam omogućuju da znamo gdje smo i da se orijentiramo).

Jedan danas studio sa Sveučilišta Berkley objašnjava gdje i kako funkcionira to područje mozga koje artikulira i kontrolira osjećaj vremena:

• Bila bi to zapravo dva područja koja znanstvenici su nazvali moždani satovi i koji se nalaze u malom mozgu i bazalnim ganglijima. Ta dva područja rade zajedno i omogućuju nam izradu kratkoročnih prognoza.

• The cerebelum radi na specifičan način tj. takozvani vremenski ritam intervala i aktivira se kada prima informacije od naših osjetila. Također regulira motoričku koordinaciju i pažnju, a prema riječima stručnjaka omogućuje nam da reagiramo predviđajući što se može dogoditi u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.

Sat bazalnih ganglija regulira kretanjepercepciju i računanje protoka vremena.

Svaki moždani sat koji se nalazi u jednom području mozga radi na koordiniran način. Omogućuju nam predviđanje strategija kada igramo nogomet tijekom partije šaha ili kada razgovaramo s nekim. Isto tako, iskorištavaju iskustvo i pamćenje kako bi dobili informacije o tome kako djelovati i predvidjeti događaj.

Moždani satovi: nada za neke bolesti

Doktor Assaf Breska, autor spomenute studije, nudi nam zanimljive podatke koji nam ulijevaju nadu. Poznato je da bolesnici s degeneracijom malog mozga i sa Parkinson teško reagiraju na podražaje iz okoline. Prvi ne reagiraju na neritmičke signale, dok drugi pokazuju deficite vezane uz ritam i sve što se temelji na sekvencama (glazba, pokret itd.).

U oba slučaja postoji vrlo evidentna distorzija faktora vremena (primjerice nedostatak koordinacije) koja ima vidljive učinke na pacijenta na dnevnoj bazi. Vjeruje se da u oba slučaja postoji problem s moždanim satovima.

U bolesnika s Parkinsonovom bolešću postoji deficit u satu bazalnih ganglija, dok u bolesnika s degeneracijom malog mozga postoji deficit u tom području koje je tako važno i predviđa budućnost.

Dobra vijest je da danas znamo da uz obuku funkciju jednog sata može obavljati drugi. Terapija bi se temeljila na raznim računalnim igrama i stimulacija mozga duboko. Ova bi terapija omogućila pacijentima da se kreću i prirodnije reagiraju u okolini.

Međutim, ovo je istraživanje još uvijek u eksperimentalnoj fazi i stoga do danas nema definiranih načina liječenja. Radujemo se budućem napretku u ovom području.