Samoljublje, melem koji liječi naše rane

Koliko volim sebe? Možda si niste postavili ovo pitanje ili čak ni razmišljali o tome. U redu je, normalnije je nego što zamišljate. Često imamo lošu naviku zaboravljati na sebe; kao da ne postojimo kao da smo našim očima nevidljivi. Čini se da je briga o sebi izvan naših prioriteta. Mogli bismo reći da samoljublju nema mjesta u našim životima.

Kako se ponašate prema sebi? Jeste li ikada razmišljali o tome? Način na koji razgovaramo jedni s drugima, predodžba koju imamo o sebi i naposljetku način na koji sami sebe procjenjujemo utječe na naše raspoloženje. Problem je što rijetko razmišljamo o bilo čemu od ovoga.

Skloni smo živjeti na vršcima prstiju bez upuštanja u to kako ono što se događa oko nas utječe na nas. Kao da ne pridajemo važnost osobnoj dobrobiti. Problem je što kako vrijeme prolazi, teret svakodnevnog života raste iz dana u dan i ako zanemarimo sebe možemo se naći obavijeni sivom maglom koja nam ne dopušta jasnost i zbog koje patimo.

Čak i ako nismo svjesni, život odvojen od naše nutrine ima posljedice. To možemo primijetiti promatrajući priču protagonista kratkog filma na kraju ovog članka. Poanta je kako se možemo osloboditi paučine automatizama? Kako možemo spriječiti da etikete i negativne poruke prema nama utječu na naše živote?

Težina poruka koje primamo

Od malih nogu dobivamo različite poruke o tome tko smo, što bismo trebali osjećati i kako bismo se trebali ponašati. Roditelji, rodbina, učitelji, prijatelji... svi nam imaju nešto za reći. Čak i ako većinu vremena imaju dobre namjere, te riječi nemaju uvijek pozitivan učinak niti su prikladne za nas.

Vjerojatno ste čuli izraze poput Nemoguće je! Ostani na zemlji Gubiš vrijeme, usredotoči se na ono što je važno Nećeš uspjeti Ti si sanjar, stvarnost je drugačija. Na ovaj ili onaj način poruke koje primamo utječu na naš način bivanja, posebno dok smo djeca. Neke od tih poruka zapravo oblikuju naš identitet, dok druge funkcioniraju kao nametanje zbog kojeg se osjećamo krivima ako ih ne poštujemo.

Ponekad da osjećaj krivnje stvara ranu i odbacivanje nas samih. Ostavlja toliko duboke i bolne tragove da se pretvaraju u dubok osjećaj samoprijezira; rezultat je podcjenjivanje samog sebe i nedostatak ljubavi prema sebi. Odrastanje s tim ranama čini vas vrlo bolnom stvarnošću.

Trebalo mi je dugo da naučim ne suditi o sebi očima drugih.

-Sally Field-

Fraze našeg unutarnjeg kritičara

Osjećaj odbačenosti od strane drugih i naposljetku od samog sebe stvara mentalnu zamku koju aktivira unutarnji kritičar odnosno taj glas koji dolazi iznutra i koji neprestano prosuđuje kako mislimo, osjećamo i djelujemo. U tu svrhu kritički ego pribjegava svakojakoj strategiji: usporedbama, destruktivnim kritikama, raznim ocrnjivanjima itd.

Nisam trebao izgovoriti te riječi. Trebao sam postupiti drugačije. Ne mogu ništa učiniti. U haosu sam samo su neki od primjera fraza koje izgovara naš unutarnji kritičar. Problem je što to nikada ne dovodimo u pitanje.

Integrirali smo ove poruke do te mjere da vam daju apsolutnu vrijednost istine i zapravo sve što radimo to potvrđuje. Ako se ne smatramo valjanima za posao vođenja grupe ili pisanja, vjerojatno nećemo ni pokušati ili ćemo sami sebe bojkotirati kako bismo ugušili i najmanju nadu koju imamo u svom umu.

Voli pravo i utjecaj društvenih medija

Danas kontinuirano uspoređivanje s drugima favoriziraju društvene mreže koje stvaraju alternativne stvarnosti koje nas mogu uhvatiti u zamku ako nismo oprezni. Provođenje sati i sati uronjenih u ovaj svijet simuliranih pojava i osjećaja može nas natjerati da vjerujemo da je to jedina stvarnost koja postoji.

Istina je da smo suočeni s prozorom iza kojeg svaka osoba može kontrolirati sliku o sebi koju želi pokazati drugima. Što se pojavljuje na društvena mreža ne odgovara uvijek stvarnosti.

Prema psihoterapeutkinji Sherrie Campbell, društvene mreže mogu stvoriti lažnu iluziju pripadnosti i povezanosti s drugima koja nas potiče da tom imaginarnom svijetu pridajemo veću važnost.

Ako sami sebe preziremo i odbacujemo ili ako o sebi imamo negativnu sliku društvene mreže samo će povećati ovu percepciju . Pružaju nam dokaze – lažne – koji će potvrditi koliko nam je život dosadan, koliko se malo zabavljamo i koliko smo usamljeni.

Nije lako pratiti tempo života koji ljudi pokazuju na društvenim mrežama. Studija autora Sveučilište u Pittsburghu u Pennsylvaniji (SAD) navodi da prečesto konzultiranje društvenih mreža stvara zavist i iskrivljeno uvjerenje da drugi imaju puno originalniji, sretniji i zanimljiviji život od našeg.

Kao što vidimo mi smo stručnjaci za maltretiranje samih sebe ali prije svega u uspoređivanju našeg života s životom drugih bez shvaćanja da je taj stav apsurdan. Zašto gubiti vrijeme na usporedbe ako su uvjeti, karakteristike, perspektive i iskustva svake osobe različiti?

Protagonist kratkog filma Pobjednik primjer je kako društvene mreže mogu biti mač s dvije oštrice, pogotovo ako su neke rane iz prošlosti još otvorene. Oni koji nose težinu rane filtriraju stvarnost kroz nju.

Um često djeluje na temelju kognitivnih iskrivljenja (pogrešni načini obrade informacija ili netočne interpretacije) poput selektivne apstrakcije, personalizacije, označavanja ili emocionalnog rasuđivanja. Društvene mreže promiču te mehanizme.

U prošlosti ste bili ono što ste imali, sada ste ono što dijelite.

-Godfried Bogaard-

Ljubav prema sebi i ponovno sjedinjenje sa samim sobom

Što učiniti da zaustavite unutarnjeg kritičara? Kako izliječiti naše rane? Je li moguće zaustaviti mentalni labirint koji nas zarobljava u samosažaljenju? Čini se da je protagonist našeg kratkog filma konačno otkrio tajni sastojak: ljubav prema sebi.

Nevjerojatni ste kada si dopustite da budete ono što jeste.

-Elizabeth Alraune-

Nije lako pomiriti se sa samim sobom, pogotovo kada smo većinu vremena sami prema sebi loše postupali. Vrlo je teško nakon godina negativne samokritičnosti odjednom, kao čarolijom, ponovno početi voljeti sebe. Neophodni su strpljenje, predanost, prihvaćanje i očito spremnost da nađemo kompromis sa samim sobom.

Prihvaćanje naših rana izvor je patnje, osobito na početku. Izvan toga potrebno je puno hrabrosti i treba pronaći sposobnost opraštanja i oprostiti sebi. Biti u stanju voljeti sebe kada nam je to najpotrebnije zahtijeva puno snage i predanosti. Iz tog razloga moramo imati na umu neke strategije.

Strategije za ponovno pronalaženje ljubavi prema sebi

Smatrajte se vrijednima. Mi smo puno više od naših grešaka neuspjeha i rezultata koje smo postigli. Mi smo ograničeno izdanje koje nam nitko ne može ukrasti. Možda smo odrasli a da toga nismo bili svjesni, pa čak i ako je teško povjerovati, nikad nije kasno pogledati se u ogledalo i početi vidjeti svoj potencijal.

Vježbajte samoosjećanje.Suočavanje s našim pogreškama i ograničenjima i njihovo prihvaćanje s poštovanjem ključno je za napredovanje. Biti zbunjen prilika je da nešto naučimo, a osuđivati ​​sebe je navika koja nam ne pomaže da promijenimo perspektivu. Prema članku objavljenom u časopisu Ličnost i socijalna psihologija samosuosjećanje vam omogućuje da lakše postignete osobno ispunjenje.

Oprostiti.Oprost je čin koji nas oslobađa veza s prošlošću. Oprost je prilika da izliječimo svoju ljutnju, onu koja nam je u određenom trenutku stvorila toliko problema. Moramo oprostiti ne samo drugima nego i sebi zbog načina na koji smo se ponašali prema sebi.

Živjeti s namjerom.Biti svjestan sadašnjeg trenutka je način da otpustite prošlost i izbjegnete da vas preplave brige o budućnosti. Živjeti svakodnevnim životom, uživati ​​u onome što se događa u svakom trenutku, posvetiti se i brinuti o sebi, sve su to valjani mehanizmi zaštite.

Prekinite vezu kako biste se ponovno povezali sa sobom.Nalazimo se u eri hiperpovezanosti, no preporučljivo je odvojiti se od nematerijalnog digitalnog svijeta kako bismo se povezali s onim što imamo pred očima, a očito i s ljudima oko nas. Na taj ćemo način spriječiti da teatar privida zavlada našim životima.

Ljubav je čudesni lijek. Voljeti sebe čini čuda u našem životu.

-Louise L. Hay-

Zaključci

Kao što ste mogli vidjeti ljubav prema sebi gradi se korak po korak, delikatno se plete i zalijeva svaki dan. To je ono svjetlo koje svi imamo u sebi, ali koje je ponekad teško natjerati da zasja. Ljubav prema sebi je osnova našeg blagostanja, zagrljaj koji nas štiti i melem koji liječi naše rane. Pobjednik .