Odgoj samostalne i samopouzdane djece prije svega zahtijeva znanje kada intervenirati, a kada potaknuti prostor kako bi stekli vlastite vještine koje će usvojiti kada se suoče s izazovima i poteškoćama. Umijeće odgoja djeteta i njegovog obrazovanja zahtijeva velike doze strpljenja, tone ljubavi i mudar pogled sposoban razumjeti njegove potrebe.
Prije nekoliko tjedana objavljena je jedna zanimljiva rezervirati o obrazovanju iz naslova Odgoj samostalne samopouzdane djece (Odgoj neovisne i samopouzdane djece) u kojoj dvoje dječjih psihijatara Wendy Moss i Donald Moses razmišljaju o modelu rasta mnogih današnjih roditelja.
Pomozi mi da to napravim sam.
-Maria Montessori-
Došli smo do točke gdje jedan od naših glavnih prioriteta je riješiti svaki problem naše djece. Štoviše, ponekad ih čak i preteknemo brinući se da imaju lagan, nagrađivan i uvijek miran život. Pa ako im s jedne strane prenesemo prividnu smiriti gotovo idilično s druge strane osjećamo zadovoljstvo spoznajom da je sve u redu.
Sve je to svakako razumljivo iu većini slučajeva poželjno. Ali vrijedi zapamtiti da postoje oni koji ovu tendenciju dovode do krajnosti. Krčiti im put svaki dan i u svim okolnostima znači lišiti ih potrebne vještine: izvršnog funkcioniranja.
Dječji psihijatri Wendy Moss i Donald Moses definiraju izvršno funkcioniranje kao skup vještina pomoću kojih se uči biti odgovoran za vlastiti svijet, organizirati se, upravljati svojim poslovima, učiti iz pogrešaka i razvijati osjećaj samoučinkovitosti. Pogledajmo koje strategije možemo primijeniti kako bismo odgojili neovisnu i samopouzdanu djecu.
Odgoj samostalne i samopouzdane djece
1. Znati kada intervenirati, a kada pratiti izdaleka
Odgoj djeteta je poput plesa u kojem u trenu nastaje zagrliti u sljedećem trenutku Čak iu trenucima kada prepustite svom plesnom partneru da u apsolutnoj slobodi izvodi vaše korake i pokrete, on je i dalje prisutan, vodeći vas iz daljine.
Znati kada djelovati, a kada se distancirati od svoje djece prije svega zahtijeva primjenu nekih osnovnih pravila suživota i okvira djelovanja u kojem svaki član kuće ima svoje obveze. Svakodnevno preuzeta i ispunjavana odgovornost daje prava iu ovoj dinamici se dogovara između članova obitelji u kojoj će djeca moći odrastati sigurno i sretno znajući što se od njih u svakom trenutku očekuje.
2. Povjerenje
Da biste odgojili neovisnu djecu, morate im dati povjerenje ; povjerenje u sebe kao roditelje ili odgojitelje i povjerenje u sebe. Na taj način mališan raste u okruženju u kojem se neprestano hrani, gdje su ljubav i pažnja uvijek dostupni i ne postoji strah ili prepreka koja ga sprječava da izrazi strahove i potrebe; stoga će uživati veće povjerenje da se osjeća sposobnim učiniti bilo što.
3. Naučite donositi zdrave odluke
Što se podrazumijeva pod zdravom odlukom? Zdrave ili ohrabrujuće odluke su one koje djetetu omogućuju učenje probijajući se putem preuzimanja odgovornosti kroz koje shvaćaju da postupci imaju posljedice i da negativna ponašanja uzrokuju utjecaj na sebe i okolinu koja ih okružuje. Nadalje, oni su također ti koji uče da je traženje savjeta pozitivno i da se ponekad vaš izbor ne mora poklapati s izborom drugih.
Isto tako, za odgoj neovisne djece potrebno je uzeti u obzir da svako dijete ima svoju osobnost, ukuse i strasti. Kao odrasli ne možemo posredovati u svim njihovim odlukama i izborima, ali možemo voditi i savjetovati.
4. Preuzmite odgovornost za male i velike stvari
Da bi dijete postalo odgovorno, potrebna su tri elementa: vrijeme, strpljenje i ljubav. U odrastanju glavni neprijatelji su želja mališana za brzim usvajanjem velikog broja vještina, a ponekad i naša nesposobnost da se nosimo s tim svakodnevnim izazovima koji se pojavljuju kada ih najmanje očekujemo.
Jedan od načina za napredak u tom pogledu je razumjeti da su djeca sposobna preuzeti odgovornosti od najranije dobi. S 3 godine, primjerice, već mogu pospremiti igračke i pomoći u sitnim kućanskim poslovima poput postavljanja i pospremanja stola, zalijevanja biljaka, brige o kućnim ljubimcima itd.
Rana primjena pravila, dužnosti i odgovornosti pomoći će im da rastu znajući da mogu obavljati toliko aktivnosti da je preuzimanje odgovornosti sinonim za rast i da njihovo uspješno izvršavanje jača njihovo samopoštovanje.
5. Tolerancija na frustraciju
Temeljna strategija za odgoj neovisne i odgovorne djece jest pomoći im da razviju strpljenje i sposobnost suočavanja s malim svakodnevnim preprekama. Moraju imati priliku doživjeti i tolerirati frustracija da bi se potom transformirali u samouvjerene adolescente i odrasle.
Nikada ne smijemo sumnjati u snagu riječi ne kada je to potrebno. Negativan odgovor na vrijeme i u pravo vrijeme stvara velike trajne koristi.
6. Razvijajte samokontrolu
Učiti djecu da gledaju u sebe, snalaze se i razumiju svoje vlastite emocionalne svemire, učinit će ih sposobnima da lakše upravljaju svakodnevnim problemima i izazovima. Da biste to učinili, nema ništa bolje nego omogućiti im rast i obrazovanje temeljeno na resursima emocionalne inteligencije.
7. Društvene vještine
Razvijte se ispravno socijalne vještine kod djece će im pomoći u izgradnji zadovoljavajućih odnosa imati sigurniju sliku o sebi te razviti primjerenu i poticajnu socijalnu kompetenciju. Ne zaboravimo da će im uspostavljanje ispravne empatije i dobre asertivnosti omogućiti da imaju pozitivnije veze oko sebe u kojima mogu izbjeći dinamiku zlostavljanja i preživjeti na zdraviji način na svom društvenom i emocionalnom putu.
Za kraj avanture odgajanja neovisne, samopouzdane i nadasve sretne djece, ne smijemo zaboraviti ključni aspekt: sebe. Roditelji, bake, djedovi i svi društveni čimbenici koji su dio djetetove neposredne okoline su ti koji odgajaju primjerom koja hrani ili čini nesposobnima, daje poticaj mališanima ili ih vodi u kavez u kojem vlada neodlučnost, ovisnost i frustracija.
Činimo stvari dobro, sjetimo se da riječi ostavljaju otiske koje osjećaji hrane i da primjeri crtaju putove.
