Može nam netko nedostajati, osjećati nostalgiju za svime što smo doživjeli s osobom koju smo voljeli, možemo željeti da se ta sjećanja ponove, ponovno se emotivno osjećati ili nastaviti postavljati sebi niz pitanja: zašto je završilo? Je li moglo ići drugim putem? Što bi se dogodilo da...? Ali ta nostalgija ne znači nužno da želimo da nam se dotična osoba ponovno vrati.
Može biti teško nedostajati vam netko ponekad ovaj osjećaj može biti popraćen bolnom boli jer nostalgija mnogo toga što nam se vraća na ovom mentalnom putovanju u prošlost . Međutim, postoji razlog zašto je sve gotovo i držanje udaljenosti pomaže u izbjegavanju iskušenja da se vratimo jer duboko u sebi to zapravo ne želimo učiniti.
Može nam nedostajati osoba ili priča koju smo imali, to uvelike mijenja značenje sjećanja. Ponekad ne želimo da nam se osoba vrati već samo da se povijest ponovi, a to se ne smije dogoditi s istom osobom. Priča i senzacije koje smo doživjeli mogu se djelomično ponoviti možda ovaj put s novim suputnikom .
Postoje ljudi koji se pojavljuju u našim životima na određeno vrijeme, daju nam pozitivne i negativne stvari i tu prestaje put koji dijelimo s njima. Kad nam netko nedostaje, dobro je sjetiti se da priča ima dvije strane i da će naša i dalje biti tu i zahvaljujući tome možemo nastaviti uživati u slatkom okusu onih trenutaka koji ga čine posebnim.
Nikada nećemo vratiti one koji su otišli čak i ako se vrate
Ovdje razlika između osjećaja postaje važna nedostatak osobe ili sjećanja. Kad priče završe, nema se što raditi, a čak i ako želimo sve ponoviti s istom osobom, nikad neće biti isto . Ljudi sazrijevaju, rastu, razvijaju se i zato se nikad ne vraćamo na istu točku.
Počinjanje ispočetka s nekim koga već poznajemo s kim već imamo zajedničku prošlost ili s nekim s kim pokušavamo ponoviti trenutke već proživljene u nekom drugom razdoblju značit će početak s druge točke zbog čega možda nećemo živjeti ili osjećati iste stvari kao nekada.
I sjećanja koje smo skupili, ostavimo ih tamo. Uživajmo u dobrom okusu koji su nam ostavili pustimo ih da se ponovno osjete kada zatvorimo oči dopustimo da nam se oči napune suzama u trenucima kada pomislimo da tih trenutaka više nema, ali budimo sretni što smo ih proživjeli i jer ih na neki način nastavljamo čuvati u sebi.
Svatko od nas je naša uspomena i zato ih moramo doživjeti na ovaj način. Kad nam netko nedostaje, živimo to na ovaj način. Ali ako nas povrijede kad se vrate, onda ih ostavimo tamo, nemojmo se praviti da se sjećamo ili forsirati nešto čega više nema. Možda nam netko nedostaje, ali ne želimo da se vrati.
Nedostajati nekome znači ispuniti naše trenutke uspomenama
Jer nedostaje ovo biće puno sjećanja trenutaka avantura priča je puno života ali i prošlih života . Ne bi bilo dobro stajati na mjestu. Imamo svoje prošlosti koje nam nedostaju, ali imamo mnogo više pred sobom da nastavimo ispunjavati svoja sjećanja.
Zaustavimo se i idemo dalje ako je to bila naša odluka izvan nostalgije. Prestanimo biti puni prošlost i otvorimo oči za ono što nas čeka. Ljudi prošlosti ostat će utisnuti u našim sjećanjima i emocijama, ali ljudi koji čekaju da krenu s nama jedva čekaju da raširimo ruke.
Biti hrabar također znači ponovno imati vjeru i nastaviti nedostajati ali usuditi se s novim ljudima dati drugima priliku da popune praznine koje sada osjećamo zbog nedostatka nekoga. Ali prije svega pronaći ljude koji nas ispunjavaju i koji nam nastavljaju davati nove stvari koje nam ne brišu sjećanje, već nam daju priliku za stvaranje novih priča.
