Izgovaranje: neumorna navika mnogih ljudi

Postoje ljudi za koje se čini da imaju diplomu iz smišljanja izgovora. Za svaku nepažnju, neuspjeh ili neodržavanje riječi nalaze fantastična opravdanja. Čini se da nemaju poteškoća u pronalaženju izgovora i opravdanja. Osim djetinjastog ponašanja, pokazuju jasnu neodgovornost prema životu. U ovom članku ćemo vam reći o neumornoj navici mnogih ljudi da za sve pronalaze izgovore.

Poznati francuski pisac Stendhal izjavio je da tko se ispričava sam sebe optužuje. Velika je to istina jer ovaj stav ističe prije svega vrstu samoobmane kojom se čuva vlastito samopoštovanje ili dublje stvarnosti koje ne želimo prihvatiti kao što su neodlučnost, nesigurnost, nezrelost ili čak strah.

Razumijevanje onoga što se krije iza takve osobnosti bit će nam od velike pomoći. Ne samo kako bi mogli upravljati tim ljudima, već i koliko je to moguće pronaći odgovarajuće strategije kako bi ih osvijestili o učincima njihova ponašanja.

Izgovor je gori i strašniji od laži.

– Aleksandar Papa –

Smišljanje izgovora: Umijeće laganja, odugovlačenja i zarobljavanja mozga

Navika smišljanja izgovora počinje u djetinjstvu. Djeca već u školi znaju pronaći maštovite izgovore kako bi opravdali zašto nisu napravili zadaću. Pa čak i kod kuće su vješti i briljantni u izmišljanju isprika kako bi opravdali činjenicu da su zanemarili svoju domaću zadaću i obveze i kako bi za svoje mane okrivili druge. Nitko im ne ukazuje na takav stav i malo po malo izgovaranje postaje način preživljavanja.

Gotovo nesvjesni toga postaju zanatlije samozavaravanje i laži, veliki prokrastinatori koji odgađaju za iduću godinu ono što su trebali učiniti jučer. U njihovom malom svemiru sve ima svoje opravdanje i ako drugi ne razumiju oni se ljute i predbacuju im frazama poput: Ti mi ne vjeruješ Nikad mi ne vjeruješ itd.

Važno je shvatiti da onaj tko je navikao na izlike nije sretna osoba. Daleko je od toga da se sama osjeća dobro. Koristite izgovor kada se osjećate ugroženo kada su vaše vještine dovedene u pitanje kada se otkrije greška, nepažnja ili pogrešno ponašanje. Izgovor je obrambeni mehanizam za maskiranje slabostima i nedosljednosti.

Izgovori koji bole i ograničavaju

Izgovori zatvaraju mozak u podrum straha. Svatko tko ih koristi u bilo kojim okolnostima ograničava njihov rast, njihove odgovornosti, njihov život i njihov ljudski potencijal. Tko se navikne na izlike, kao da je zaražen virusom što ih čini bolesnima, sprječava ih da se promijene i brinu o sebi na zreo način.

Nisam mogao dovršiti izvješće jer je moje računalo dobilo Trojanac. Nisam otišla na razgovor za posao jer mi se pokvario vlak i nisam se mogla pomaknuti. Znam da sam ti rekao da idemo na put, ali sada moram pomoći roditeljima. Iza ovih izgovora krije se nešto što nadilazi jednostavan nedostatak poštenja. To je strah od suočavanja s određenim stvarnostima s kojima bi se umjesto toga trebao suočiti za vlastitu dobrobit, svoje dostojanstvo i svoju sreću.

Zašto smo skloni smišljanju isprika?

Opravdavanje je najlakši način da se riješi svaka situacija. Na primjer, ako smo zaboravili važan dogovor, lakše je okriviti sudbinu i uzrok svoje zaboravnosti pronaći u nečemu što nam je vanjsko: kvaru automobila, iznenadnoj bolesti koja nas tjera da ostanemo u krevetu itd. Pogledajmo koje psihološke dimenzije konkretno definiraju ovo ponašanje:

Bolje to odgoditi nego se s time suočiti( odugovlačenje kao obrambeni mehanizam). Ako nešto zahtijeva puno truda s naše strane, radije to odgodimo za sutra. Za ljude koji neprestano traže isprike prije nego što se pozabave onim što ih čini nesigurnima, najbolje je da to odgode što je duže moguće.

Sigurnost i udobnost iznad svega(faktor straha). Osoba navikla na izlike uvijek živi u svojoj zoni udobnosti. Sve izvana je sporedno ili čak prijeteće.

Kako možemo pomoći ljudima da promijene naviku smišljanja isprika?

Kao što smo vidjeli, korijeni lošeg umijeća smišljanja isprika često nalaze plodno tlo u strahu i nesigurnosti onih koji žele zaštititi svoj ego i svoju zonu udobnosti. Ponekad izgovor nije ništa više od laži, beznačajne strategije kojom se skrivaju određene stvarnosti.

Koji god razlog bio, čak i ako ponekad sami tražimo isprike da se ne suočimo s promjenom, preporučljivo je imati na umu neke aspekte. Razmišljanje o ovim aspektima može biti vrlo korisno.

Kako zaustaviti mehanizam isprike

Kad god netko upotrijebi izgovor, važno mu je to ukazati.Moramo razgovarati i pozvati osobu da bude iskrena, prije svega prema sebi.

• Na način pun poštovanja trebate ukazati osobi da je isprika laž izgovorena sebi. Na primjer, suočen s rečenicom: Nisam otišao na razgovor za posao jer sam propustio podzemnu željeznicu, odgovaralo bi da osoba kaže Nisam otišao na taj razgovor za posao jer ne bih mogao prihvatiti novu odbijenicu.

Ako su vam izgovori spas, skočite u vodu i naučite plivati.Mnogi ljudi pribjegavaju najmaštovitijim opravdanjima kako bi izbjegli suočavanje s onim čega se boje i što stalno odgađaju . Ako netko želi biti cijenjen i prije svega osjećati se dobro u sebi, mora ostaviti svoje izgovore po strani i nešto poduzeti, suočiti se, riješiti probleme, pokušati se promijeniti...

Svi smo koristili izgovore u više navrata i znamo koliko ih je teško potpuno se riješiti. Pokušajmo stoga biti strpljivi s onima koji ih još koriste i čekati da ih prestanu koristiti. Uostalom, oni se još uvijek pokušavaju osloboditi balasta ili teškog tereta.