Živjeti s anticipacijskom tjeskobom

Živjeti s anticipacijskom tjeskobom znači ne moći disati jer nam neizvjesnost i briga oduzimaju zrak. To znači biti žrtva mučnog uma koji se usredotočuje na najkobnije ishode. Malo koje iskustvo je toliko onesposobljavajuće kao zaglavljivanje zbog te stalne tjeskobe u kojoj su naše tijelo i misli ugroženi strahom.

Kad bismo mogli jednostavnim riječima opisati što je anticipativna anksioznost, mogli bismo jednostavno reći da jest taj mehanizam kroz koji um pokušava predvidjeti budućnost rekreirajući negativnu projekciju događaja koji se još nije dogodio. Ali zašto to radimo? Zašto postajemo društvo koje sve više muči ova vrsta tjeskobe?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razmotriti dva vrlo jednostavna aspekta koji definiraju većinu nas. Prvi je taj ako postoji jedna stvar koju ljudska bića trebaju gotovo instinktivno, to je da imaju sve pod kontrolom. Drugi je naš jak strah od neizvjesnosti; ne toleriramo to ne upravljamo dobro time nas pogađa i frustrira više nego što mislimo.

Stoga takve uobičajene stvarnosti kao što su suočiti se s razgovorom za posao pregled, liječnička posjeta ili jednostavna činjenica da se pitamo hoćemo li moći podmiriti sve troškove idućeg mjeseca često nas vodi prema onom mentalnom putu gdje se samo povećavaju smrtni slučajevi. Predviđamo najgore stvari i ova nas ideja blokira i isključuje sve naše resurse korisne za suočavanje s bilo kojim izazovom ili ciljem.

Briga ne eliminira sutrašnju bol, ali eliminira današnju snagu.

-Corrie ten Boom-

Živjeti s anticipacijskom tjeskobom: kada strah čini da se sve uruši

Ljudi provode dobar dio svog vremena u jednom stanje zabrinutosti. To samo po sebi ne uzrokuje probleme sve dok se gore navedenim problemima postupa na pravi način. Kako? Ulaganjem adekvatne i uravnotežene razine anksioznosti kojom bismo tu razinu budnosti okrenuli u svoju korist, a koja je također povezana s fleksibilnim i pozitivnim mentalnim pristupom s kojim se možemo suočiti s poteškoćama svakodnevnog života.

Sada to postići nije uvijek tako lako. I nije zato što se naš mozak više oslanja na instinkte nego na razum. Na primjer, nešto slično znači da kada smo suočeni sa situacijom neizvjesnosti naša mašta ima tendenciju predviđanja najgoreg. Takav osjećaj tjeskobe odmah stimulira amigdalu područje mozga povezano s krugom straha odgovornim za pokretanje čitave rijeke fizioloških odgovora lučenjem hormona poput kortizola.

Razlog zašto se samo određeni ljudi razvijaju Studija koju je provelo Sveučilište Wisconsin-Madison i objavljeno u časopisu Priroda Postoje ljudi koji te situacije neurološki podnose puno gore od drugih i posljedično tome reagiraju s visokom anksioznošću.

Živjeti s anticipacijskom anksioznošću: simptomi i karakteristike

Živjeti s tjeskobom nije živjeti. To znači biti zaglavljen u predsoblju gdje je um usredotočen na predviđanje budućnosti dok šapuće o strašnim posljedicama koje bi se mogle dogoditi. Nije važno kakvi su vam planovi, nije važno što planirate učiniti danas, sutra ili u sljedećih pet godina: sve će poći po zlu.

Taj osjećaj stalne pripravnosti prati osjećaj nesigurnosti i tuge– jer se osjećamo bespomoćno – a također i ljutnje i ljutnje jer ne znamo što učiniti.

Misli su opsesivne u izobilju kognitivne distorzije gdje vidimo evidentno djelomičnu stvarnost, svijet koji ne razumije zašto okrećemo svoj pogled prema snažno negativnoj budućnosti.

Živjeti s anticipacijskom tjeskobom znači živjeti sa strahom.To, dakle, podrazumijeva doživljavanje najrazličitijih fizičkih simptoma od drhtanja do znojenja preko bolova u trbuhu i tahikardije... Često ovo psihičko stanje dovodi do napadaja panike.

Kako živjeti s anticipacijskom anksioznošću?

To je rekao veliki latinski pjesnik Horacije nevolja ima sposobnost probuditi talente koji bi ostali uspavani u vremenima prosperiteta. Naša stvarnost i ovaj svijet u kojem se nalazimo često je obilježen naglim promjenama, pritiscima stvari koje su izvan naše kontrole te malim i velikim poteškoćama s kojima smo prisiljeni suočavati.

Nitko nas nije naučio kako sve to raditi, a čini se da čak ni naši mozgovi nisu spremni nositi se s tolikom neizvjesnošću. Bojati se stoga je normalno. Ali dopustiti da potpuno dominira nad nama nije. Ključ za život s anticipacijskom tjeskobom i postizanje blagostanja je razmišljanje o sljedećim aspektima:

Nema razloga zašto bi emocije koje osjećamo definirale naše ponašanje.Osjećaj straha i tjeskobe zbog nečega potpuno je normalan. Prihvatite te emocije, učinite ih normalnima, ali nemojte im dopustiti da određuju vaše postupke dopuštajući im da dominiraju vašim mislima.

• Mi smo ti koji imamo kontrolu nad svojim mislima. Stoga ne dopustite da vaš um predugo luta crnim rupama u kojima živi paralizirajući strah. Oksigenizirajte svoj um, učinite svoje misli fleksibilnima usredotočujući se na vanjski svijet kako biste se opustili i pronašli ravnotežu u sadašnjem vremenu. Bitno je sada, sutra se još nije dogodilo.

Ostali savjeti

Vježbajte spontanost i razbijte kalup. Hranimo strah i negativne misli kada smo mirni kada nas rutina oksidira i mozak gubi motivaciju da prijeđe na opsesivne misli ili ruminaciju.

Krećite se, nemojte razmišljati, pokušajte shvatiti, pokrenite svoje tijelo sportom uz koji opustite svoj um la Pomnost i stimulirati srce povezivanjem s novim planovima i novim licima.

Da zaključimo, svi mi možemo patiti od anksioznosti iščekivanja u nekom trenutku. Mnogi konteksti s kojima se rutinski suočavamo mogu izazvati tog demona straha koji nas na kraju uhvati u zamku. Postati žrtvom ovih stanja ne čini nas slabijima; zapravo nam daje mogućnost da se transformiramo u jače ljude u umove koji uče iskoristiti nove resurse i bolje vještine kako bi uspješno i sretno preživjeli.