Zašto općenito ne cijenimo samoću? Zašto većina ljudi uvijek više voli biti u društvu? Mnogi izbjegavaju pod svaku cijenu biti sam stoga traže sva rješenja da budu s drugim ljudima. Oni se boje biti sam šutjeti sami sa sobom i imati veliku potrebu biti s nekim kako se ne bi suočili s težinom samoće.
Umjesto toga, iz samoće možemo puno naučiti, ona nas uči i vodi da je prevladamo. Naučiti biti sami može nas odvesti dalje od bilo koje druge tvrtke, samo trebamo znati kako na to gledati.
Najgorče lice od usamljenost to je taj osjećaj zbog kojeg se osjećamo nevoljeno i necijenjeno. Nametnuta i neodabrana samoća nije jedna od najugodnijih okolnosti koje možemo doživjeti, ali nam može uvelike pomoći u rastu.
Ako se osjećate sami, ne morate uvijek tražiti društvo drugih ljudi. Ponekad vam može pomoći pronalaženje načina da uživate u ovoj okolnosti.
Biti sami i slušati jedan glas, onaj dijaloga sa samim sobom
Samoća je tu stroj za klesanje našeg duha. Stoga ga možemo koristiti kao alat za jačanje osobnog rasta. Biti sam znači slušati samo svoj glas, onaj unutarnji dijalog zbog kojeg se najčešće osjećamo nelagodno i koji pokušavamo ušutkati bukom i društvom. To radimo otkad smo postali svjesni. Ono što nas stvarno plaši nije samoća, već ono što imamo za reći jedno drugom.
Ako se osjećate sami, to je zato što ste u lošoj pratnji. Ne zaboravite da je samoća carstvo svijesti.
Samoća je za duh ono što jest dijeta to je za tijelo. Ako je istina da je tih kao svjetlo, on je također jedan od najmoćnijih agenata. Biti sam je svojstveno čovjeku i bitno za čovjeka. Svi dolazimo na svijet sami i odlazimo s njega na isti način.
Dakle, u samoći nalazimo samo ono što nosimo u sebi. Trenuci u kojima možemo biti sami stoga su najpovoljniji za upoznavanje. Znati slušati jedni druge najbolji je lijek protiv strah biti sam.
U samoći biste trebali pronaći toplinu prijatelja koji vam nudi društvo koje vam je potrebno.
Prvi uvjet za započinjanje zdravog unutarnjeg dijaloga je razvijanje sposobnosti razumijevanja i vrednovanja samog sebe. Slušanje, prihvaćanje i prepoznavanje onoga što jedni drugima imamo za reći otvara vrata do mjesta dobrodošlice gdje se možemo osjećati zaštićeno.
Samoća je i uvijek je bila središnje i neizbježno iskustvo svakog čovjeka. Najjači čovjek na svijetu je onaj koji najviše stoji sam.
-Tom Wolfe-
Ako se osjećate usamljeno, zapamtite da nas usamljenost nikada ne napušta
Samoća nas nikada ne napušta. Ova rečenica puna sarkazma krije istinu koja može postati vrlo neugodna. Svatko barem jednom čuli smo napuštena . Vidjeli smo da smo prisiljeni prigrliti bolnu i duboku neovisnost. Ista neovisnost koja nas prima u svoje utočište kada nas sve drugo napusti.
Nikada nećemo sresti nikoga tko nam pravi društvo kao usamljenost. Jer ako ga slobodno odaberemo, njime možemo upravljati i dovesti u red ono što mislimo i osjećamo.
Vjerujemo da biti odrastao znači biti neovisan i ne trebati nikoga. Ipak, ponekad ova potraga za neovisnost na kraju nam šteti. Iz tog razloga svi mi u nekom trenutku života osjećamo da umiremo od usamljenosti.
Stoga je važno to zapamtiti kada su trenuci u kojima se osjećamo sami, bespomoćni i napušteni oni u kojima najviše trebamo biti sami sa sobom. To su trenuci kada se moramo čvrsto zagrliti dok ne osjetimo da smo tu sami sa sobom. Ovo je nedvojbeno jedna od najvećih životnih ironija.
Lako je živjeti u skladu s mišljenjima svijeta. Lako je i živjeti u dogovoru sa samim sobom u svojoj samoći. Ali veliki je čovjek onaj koji među ljudima savršenom spokojnošću održava svoju neovisnost od samoće.
-Emerson-
