Ne zaljubljuješ se za jedan dan i ne zaboravljaš za dva, ali izbacio sam ovu rečenicu iz misli istog trenutka kad sam te upoznao.
Zaljubio sam se u svaki detalj tvoje kože, tvoj miris i kako sam zamišljao tvoj način postojanja. Zamišljao sam te ne poznajući te i u mojoj mašti si bio savršen. Međutim, to savršenstvo je postojalo samo u mojim mislima, mudra i surova stvarnost naučila me da se ne događa sve što zamislimo i sanjamo.
Sada to znam možeš voljeti samo one koji te stvarno poznaju, sve ostalo su priče, očekivanja koja nitko nije dužan ispuniti. Iz ovog razloga ljubav to znači upoznati sebe, a zaboraviti znači napustiti dio sebe koji ste dijelili i izgradili s nekim.
Idealizacija je otrov ljubavi
Sada se nadam da neću ponovno postati djevojka koja zaboravlja tu idealizirajuću otrovnu ljubav. Otrov koji nam oduzima razum i navodi nas da druge vidimo samo kroz ono što zamišljamo. To me navelo da u tebi vidim sve što sam želio, a ne stvarnost. Ona koja se prije ili kasnije nametne.
Iako se u romantičnim filmovima protagonisti gledaju i zaklinju na vječnu ljubav, iako se u mnogim romanima ljubav definira treptajem oka, to se u stvarnom životu ne događa. Ili ako se dogodi priča tada ide naprijed i čarolije se razbijaju ili mijenjaju, poboljšavajući ili rezultirajući ništavilom. To ništavilo koje nam oduzima dah.
Zaljubljivanje je proces uzajamnog razumijevanja, proces za koji je potrebno vrijeme da postane stvaran; ni previše ni malo: upravo onoliko koliko treba.
Pa čak i da je moja ljubavna priča bila više priča nego stvarnost, to ne znači da kad se s njom sudarim bol prestaje. osjećaji Nikada nisam plod mašte. Ono što sam osjećala bilo je stvarno, toliko stvarno da je jako boljelo.
Teško je voljeti šarmantnog princa kada živi samo u tvojim snovima. Kad se probudiš, sve je noćna mora; kad se probudiš, nisi djevojka koja zaboravlja što je sanjala, već ona uništena očekivanjima postavljenim na nekoga tko nikada nije postojao.
Tko zaboravi koga voli, a da ne osjeti bol, ne poznaje ljubav
Iako se prečesto kaže da čavao čavao gura, mogu samo odgovoriti da oni koji zaborave tko je rekao da je volio bez boli, ne poznaju ljubav. Jer ljubav ne boli, ne boli, to je zaboravljanje onoga što si volio i nije uspjelo ono što te stvarno pogađa.
Kad otvoriš oči, izgubiš život koji si zamišljao uz tog princa koji se pokazao kao žaba krastača.
Dakle, krećemo od nule, ali puno mudrije, bajke su priče za djecu. Kad odrastemo prestajemo viđati prinčeve ili žabe koji nas upotpunjuju ili uništavaju. Kad odrastemo nitko nam nije neophodan jer imamo sebe jer sada znamo sebe cijeniti a sebe ne osjećamo . Ako nam ništa ne nedostaje, nemamo što dovršiti. Dovoljni smo sami sebi i više nismo ljudi koji zaboravljaju ili zamišljaju život iz bajke već koji se vole.
Mi smo budućnost koju ponovno gradimo kada propustimo ono što želimo kada smo zamišljali nešto što nikada nismo imali, ali smo željeli.
