Umijeće odrastanja

Umijeće odrastanja zahtijeva hrabrost, predanost i odgovornost prema sebi i prema drugima. Transformacija u zdrave odrasle osobe nije jednostavan zadatak, pogotovo ako uzmemo u obzir način na koji je društvo organizirano u kojoj odrastamo.

Ovisno o tome kako smo živjeli u djetinjstvu i vrsti veze koju smo uspostavili s roditeljima, morat ćemo uložiti veći ili manji napor na putu prema zrelost fizički i emocionalni. Biološka i socijalna dob ne podudaraju se uvijek; čemu taj nedostatak sinkronije? Zašto je ponekad tako teško sazrijeti?

Ako smo kao djeca preuzeli odgovornosti koje nisu bile naše i vidjeli da situacija nije riješena na način na koji bismo željeli, to može duboko narušiti naše samopoštovanje i svijest o vlastitim sposobnostima. Može postati balast koji usporava emocionalni rast.

Zašto se ponekad opiremo rastu?

Zašto neki ljudi tako teško sazrijevaju? Mnogo je razloga koji nas tjeraju da ostanemo u vječnoj mladosti (stanje inače poznato kao Sindrom Petra Pana ). Prvi Društvo nas navodi da želimo zauvijek ostati savršeni, lijepi i mladi u srcu.

Drugo, katkada nas emocionalne rane iz djetinjstva dovode do toga da vučemo nedovršena posla i ostanemo ranjena djeca koja ne žele slobodno napustiti prijelaz u odraslu dob. Nastavljamo vraćati dijelove našeg djetinjstva ili bismo se barem htjeli iz njega izvući bez dubokih rana. Ovi neriješeni problemi očituju se u našoj sadašnjosti. Morate shvatiti da je tijekom djetinjstva lakše izbjegavati odgovornosti i osjećati se u ugodnom i poznatom području nego istraživati ​​nepoznate prostore.

Koje su karakteristike odrasle osobe koja ne može rasti?

Tipične karakteristike odrasle osobe koja ne želi odrasti su drugačije; evo glavnih:

• On ima potrebe da tijekom djetinjstvo oni su ostali nezadovoljni i on ih neprestano pokušava kompenzirati u sadašnjosti.
• Osjeća krivicu, očitu ili skrivenu, za stvari koje čini, govori i osjeća. Teško se razlikuje od roditelja ili partnera.
• Preuveličava svoje potrebe koje se obično pretvaraju u ovisnosti ili potrebe za trenutnim zadovoljenjem.
• Neprestano se mora ispunjavati podražajima i može biti vrlo ovisan o drugima ili vrlo neovisan (čak i ako se iza neovisnosti krije
• Potiskuje svoje emocije i zakopava ih u sebe ili čini suprotno i pretvara ih u tobogan koji ne može kontrolirati.
• Očekuje puno od drugih; on također može dati puno, ali obično očekuje nešto zauzvrat.
On u sebi čuva rane napuštenosti i odbačenosti doživljene u djetinjstvu.

Krivnja nas sprječava u sazrijevanju

Zamislite dijete s roditeljima usred razdvojenosti. U takvim okolnostima vrlo je vjerojatno da će dijete aktivirati određena ponašanja kako bi izbjeglo raspad obiteljske zajednice, a ako ne uspije, preuzet će dio odgovornosti za ono što se dogodilo. Odgovornost koja će se u susretu s neuspjehom transformirati u osjećaj krivnje u teret koji mu ne pripada i koji na kraju može usporiti njegov razvoj.

Ozlijeđeno dijete živi u tijelu odrasle osobe i zamrznuto je u vremenu. Njegove godine nisu važne može imati 25 38 ili 60 godina. Osjećaj krivnje vrlo je latentan kod djeteta odjevenog kao odrasla osoba s malo emocionalne zrelosti.

Dijete živi a osjećaj krivnje nezdravo što ga navodi na pomisao da je on odgovoran za sve što mu se događa. Ovaj teret koji nosi na svojim plećima nije stvaran čak i ako ga takvim doživljava. Ako kada postanemo odrasli ne budemo u stanju upravljati svojim osjećajem krivnje, imat ćemo velike probleme u preuzimanju svojih obaveza u svakodnevnom životu.

Koji je put do postizanja emocionalne zrelosti?

Da bismo postigli emocionalnu zrelost, morat ćemo se suočiti s krivnjom, a ne izbjegavati je. Upravljanje njime bit će ključ za nastavak rasta u odnosu koji imamo s emocijama, kako vlastitim tako i emocijama drugih.

Da bismo počeli probaviti osjećaj krivnje potrebno je iskusiti bol djeteta u sebi, ne izbjegavati je, već proći kroz nju i osjetiti je potpuno i svjesno. Kad smo uspjeli ostaviti za sobom ruksak s našom poviješću prošlost osjećaj krivnje preobrazit će se u zdravu odgovornost koja će nas dovesti do zrelosti.

Samopouzdanje dolazi sa zrelošću i samoprihvaćanjem.

(Nicole Scherzinger)

Hrabrost biti odrasli

Umjetnost postajanja zdravom odraslom osobom ne zahtijeva samo sposobnost preuzimanja različitih uloga u životu (radnik, partner, dijete itd.), ona ide daleko dalje od toga. Morate napraviti skok u nepoznato kako biste stekli vlastiti identitet koji mora biti drugačiji od identiteta vaših roditelja. Morate ostaviti očekivanja po strani i početi sami raditi stvari.

Ako se cijenimo i prihvaćamo onakvima kakvi jesmo, iskustvo života će nas spontano odvesti prema odrasloj dobi (onoj mentalnoj). Da nam date odrasle osobe to je sloboda da živimo svoju sadašnjost sa sviješću i prihvaćanjem stvarnih okolnosti.

Dakle, evo nekoliko savjeta kako se transformirati u autonomne odrasle osobe: prestanite glumiti žrtve, izbjegavajte stalno prigovaranje i ostavite prošlost iza sebe. Tek hrabrošću i korakom prema nepoznatom možemo početi biti gospodari svojih života.