Istina je da nove tehnologije omogućuju opstanak mnogih veza. No, to ne znači da ne skrivaju i neke negativne strane. slati manje poruka .
Danas veze ne nastaju iz razgovora uz dobru kavu, već iz aseptičnih poruka razmijenjenih putem WhatsAppa. Kao što je i logično, ti odnosi nikada nisu tako duboki kao oni rođeni iz kave popijene s prijateljem u baru, iz znakovita pogleda, iz zagrljaja razmijenjenog hladnog zimskog dana. To nas navodi na zaključak da bismo trebali slati manje poruka i razgovarati licem u lice.
Zašto da također a zagrliti može puno komunicirati i odvojiti vrijeme za ljude do kojih nam je stalo jer briga o sebi i ljudima do kojih nam je stalo ne može biti zadnja na dugom popisu briga.
I zato što pravi razgovori, oni najpoučniji, ne idu preko WhatsAppa. Nadalje, češće viđanje s ljudima koje volimo može nam samo koristiti.
Društvene mreže koje su neprijatelji aktivnog slušanja
Studije koje analiziraju utjecaj koji korištenje (ili bolje rečeno zlouporaba) društvenih mreža ima na naše psihičko blagostanje i stvaranje stabilnih, ali prije svega stvarnih mreža socijalne podrške još uvijek je relativno malo. Ipak, do sada je jasno da više se ne gledamo u oči čak ni kad nešto važno priopćavamo. Često, čak i kada uspijemo pronaći vrijeme koje bismo podijelili s drugima, neprestano nas prekidaju ili ometaju i naša sposobnost da aktivno slušanje ne diži se.
Rješavanje važnih pitanja na WhatsAppu uzrokuje da sugovornici propuštaju važne korake. Informacije i razmišljanja koja bi nam, ako ih primimo, omogućila bolje razumijevanje dotičnog problema i pružila drugoj osobi konkretnu pomoć.
Na društvenim mrežama dopuštamo da nas prevare pojave od poluistina iz nametnutih mišljenja koja značajno umanjuju kvalitetu odnosa. Na kraju se nikad ne upoznamo u potpunosti, nikad se više ne sretnemo, više ne možemo razumjeti što se krije iza pogleda prijatelja ili osjećaja koje on stvarno osjeća.
Čak i ako postoji iskrenost, virtualna komunikacija uvijek je nepotpuna. Ovo je samo jedan od razloga zašto bismo trebali malo više izlaziti, a manje slati poruke. Također moramo uzeti u obzir da korištenje tehnologije karakterizira razorni kumulativni učinak. Malo po malo te komunikacijske navike postaju dio naše svakodnevice i naša percepcija samih sebe postaje sve iskrivljenija.
Ono što je rođeno kao korisna tehnologija koja olakšava komunikaciju i čini je dostupnom svima nas je porobilo. Podrazumijeva se da moramo mi odgovaramo odmah sa svakom porukom. Što ako se to ne dogodi? U tom slučaju ne treba nas čuditi ljutnja i ogorčenost našeg sugovornika koji će dovesti do sterilnih rasprava rođenih iz nepovjerenja.
La Sindrome FOMO (Strah od propuštanja)
S izrazom FOMO sindrom odnosi se na strah od propuštanja nečega. Taj je strah izravna posljedica naše navike da smo stalno online, stalno u toku s onim što se događa na društvenim mrežama.
To znači da u konačnici više smo zainteresirani za živote drugih nego za vlastite te da ne prepoznajemo važnost autentičnih odnosa. Posljedice ovog fenomena su katastrofalne za naše psihološko blagostanje jer na kraju premalo brinemo o sebi i onima oko nas zbog ove hitne potrebe da svoje virtualno okruženje držimo pod kontrolom.
Šaljite manje poruka kako biste izgradili prave odnose
Ova situacija postaje ograničenje kada nas sprječava da uživamo u društvu drugih. Tužna je istina da danas jest pametni telefon čini se da je produžetak našeg tijela a to negativno utječe na naše odnose kako u kvantitetu tako iu kvaliteti.
Trebali bismo se ozbiljno potruditi da barem kada smo u nečijem društvu telefone ostavimo po strani, promičući što je više moguće uspostavljanje prave komunikacije. Zašto nemamo najbolje chatove na WhatsAppu. Ukratko, moramo se češće viđati inače će društvene mreže postati jedino sredstvo komunikacije. Istina je da nam omogućuju slanje poruka i sadržaja svih vrsta, ali svakako ne mogu izraziti suučesništvo.
