Danas se više nego ikad čini da svijet postaje sve manji i manji. Velike udaljenosti više nisu problem i svakodnevno dolazimo u kontakt s ljudima koji dolaze iz drugih zemalja i drugih kultura Mnogo je onih koji se odlučuju otići živjeti u inozemstvo.
Neki to rade iz nužde, drugi iz nužde poboljšati kvalitetu svog života zbog studija, posla pa čak i iz emocionalnih razloga. Ono što je sigurno jest da nije isto otići na putovanje kako bi otkrili svijet i preseliti se na drugo mjesto, integrirajući se i prilagođavajući se njegovom načinu života.
Psihologija je također zainteresirana za tu prilagodbu kontekstima koji nisu njezini. Posljednjih desetljeća razna istraživanja usmjerena su prije svega na stres koji nam uzrokuje ono što ne znamo te o sposobnosti svakoga od nas da se nosimo s drugom kulturom kao io povezanosti potonje s kreativnošću pojedinaca.
Ali sve do nedavno nije bio dublje istražen utjecaj društvenih normi drugih kultura na dobrobit ljudi koji se žele integrirati u njih. Tim istraživača iz Sveučilište u Essexu koje vodi Nicolas Geeraert objavio je u ožujku ove godine izvješće o utjecaju društvenih normi i osobina ličnosti koje utječu na integraciju onih koji odlaze živjeti u inozemstvo.
Rigidnost društvenih normi
Iako u mnogočemu živimo u globaliziranom svijetu društvene norme još uvijek dijele svijet iu mnogim slučajevima daju osjećaj stvaranja veće udaljenosti. To su također čimbenici koji više ili manje otežavaju integraciju novog stanovnika.
Ova studija nam to objašnjava ukratko to Postoje teške zemlje zbog rigidnosti njihovih društvenih normi i male tolerancije prema odstupanju od ovih normi. S druge strane, postoje fleksibilnije zemlje čije su društvene norme manje rigidne i koje mogu računati na prilično visoku razinu tolerancije prema drugim običajima.
S obzirom na ljudi rođeni i odrasli u teškim zemljama ili kulturama će se bolje prilagoditi živjeti u inozemstvu. Zapravo, ti su ljudi razvili a vrlo rigidna percepcija društvenih normi te ih vrlo lako prepoznaju i prilagođavaju im se.
Bez obzira na to što ste rođeni u jednoj, a ne u drugoj zemlji, ovo istraživanje potvrđuje da kulturološka skučenost negativno utječe na lakoću prilagodbe drugim kulturama. Nadalje čimbenici koji značajno usporavaju ovaj utjecaj kreću se od želje da budete prihvaćeni do ispunjavanja svoje uloge prolazeći kroz suradnju s drugima, nemajući očekivanja drugačijeg tretmana i odbijajući iskušenje kršenja pravila.
Eksperiment: život u inozemstvu
Geeraertov tim radio je s 889 volontera koji su sudjelovali u programu međunarodne razmjene. Bili su to srednjoškolci koji su živjeli 18 mjeseci s obitelji domaćinom u zemlji odredišta i koji su pohađali lokalnu školu.
Podijeljeni su im upitnici za mjerenje stupnja sociokulturne prilagodbe koji se odnosi na činjenje stvari na pravi način . Procijenjena je i psihička adaptacija, odnosno osjećaju li se lagodno. I na kraju, upitnici su mjerili šest osobina ličnosti: otvorenost iskustvu poniznost-poštenje ljubaznost emocionalnost savjest i ekstrovertnost.
Ukupno su 23 zemlje poslale i pozdravile studente. Neke od tih zemalja smatrane su posebno teškima. To je slučaj Indije i Malezije, Japana ili Kine. S druge strane linije uključene su fleksibilnije zemlje poput Brazila i Mađarske, Novog Zelanda i Sjedinjenih Država.
Rezultati studije
Nakon analize prikupljenih podataka zaključci Geeraertova tima potvrdili su rezultate koji su se očekivali. Pojedinci koji su putovali i živjeli u fleksibilnim zemljama bili su oni s manje problema s prilagodbom društvenim normama. Pogotovo oni koji su dolazili iz zemalja koje su bile teške s regulatornog gledišta, mnogo više od onih koji su pripadali fleksibilnijim ili neformalnijim kulturama.
Nadalje, integracija u stranoj zemlji bila je veća za one koji su se ponašali skromno i prijateljski . Zaključno, čini se da bi dva najvažnija čimbenika za razvoj predviđanja veće ili manje razine prilagodbe životu u inozemstvu bila tip osobnosti i udaljenost (ili bliskost) između vlastitih kulturnih čimbenika i onih odabrane destinacije.
