Mi smo ono što jedemo, nema sumnje, ali mi smo i svaka knjiga koju pročitamo svaka priča živjela je u moru slova i svaki osjećaj koji se osjeti u vožnji jednim deset tisuća romana. Ljudi su sazdani od svega što dožive i evociraju između stranica pripovijesti koje svojim likovima, svojim bitkama i svojim veličanstvenim svemirima uspijevaju pružiti drugu vrstu sreće.
Jorge Luis Borges rekao je da Nebo mora biti poput beskonačne knjižnice. Idilična slika s kojom će se zasigurno složiti svi oni koji zdravu vježbu čitanja smatraju svakodnevnim ritualom kojim se trebaju hraniti kako bi preživjeli, krenuli naprijed učiti i zašto ne biti malo slobodniji.
-Thomas Carlyle-
Reći da se ljudi također sastoje od svake knjige koju pročitaju nije tako apsurdno. Ti su naslovi i romani često skriveni u prtljažniku naših najznačajnijih sjećanja iz djetinjstva koji su na neki način obilježili prije i poslije u našim životima. Malo ćemo se puta vratiti kako bismo doživjeli intenzitet, radost i zadovoljstvo tih prvih čitanja koja su nas toliko inspirirala.
Rani pohod u svijet fantazije u šumi misterije u morima avanture ili u svemirima obojanim magijom sačuvan je riječ po riječ i sliku po sliku u najdubljim zakutkama našeg emocionalnog mozga i određuje mnogo toga tko smo sada. Mi smo dakle veliki dio svega što nismo očima vidjeli nego srcem osjetili iscrtano našim umovima i osvijetljeno svijećama našim mašta i vesla ruba slova...
Svaka knjiga koja živi u dubini uma
Studija objavljena u časopisu Časopis za poslovnu administraciju potvrdio činjenicu koju svi uzimamo zdravo za gotovo, ali koju nažalost ne nalazimo uvijek. Studenti koji su navikli na čitanje od djetinjstva imaju puno bolje ocjene u područjima kritičkog mišljenja, kreativnosti, refleksije, metakognicije i pisanog izražavanja. Međutim fenomen koji se čini očitim u aktualnim događajima je da današnji mladi ljudi čitaju, ali ne prakticiraju ono što je poznato kao duboko čitanje.
Duboko čitanje je onaj delikatan, spor i privlačan proces tijekom kojeg potpuno uranjamo u riječi koje čitamo bez žurbe, bez vanjskog pritiska ili potrebe za žurbom i predviđanjem događaja koji se odvijaju na stranicama. To je posebna sposobnost da postanete jedno s knjigom shvaćanjem bogatstva teksta do točke gdje je jednostavno dekodiranje uvjetni otpust omogućuje nam da dođemo do osjetilnog i emocionalnog plača.
Kroz duboko čitanje također možemo uhvatiti detalje teksta, užitak pripovijedanja i vještinu pisca. No, i to je najzanimljivije, prema onome što nam objašnjavaju stručnjaci, ova vrsta čitanja generira nevjerojatan proces u mozgu: sinkronizira ga. Moždani centri povezani s govorom, vidom i sluhom, na primjer, sinkroniziraju se tijekom dubokog čitanja.
Primjerice, tijekom čitanja intenzivno se aktivira Brocino područje odgovorno za percepciju ritma i sintakse. Baš kao Wernickeovo područje povezano s našom percepcijom riječi i njihova značenja. S druge strane, kutna vijuga koja regulira percepciju i upotrebu jezika također ima veću međupovezanost. Svi ovi i drugi procesi pogoduju stvaranju impresivnog sklada koji omogućuje dubokom čitanju da u nama generira cijeli niz osjeta i emocije koji ostavljaju trajni trag u mozgu.
Jedna stvar
Lik knjige u svijetu rastresenih umova
Prema zanimljivom članku objavljenom na The New York Times Tijekom prošle godine, prodaja knjiga za odrasle pala je za 103%. Kod dječjih knjiga pad je ograničen na 21%. Za čak 218 posto pala je i prodaja e-knjiga. No, ovdje otkrivaju nevjerojatnu činjenicu prodaja digitalnih audio knjiga porasla je za 353% i, na naše iznenađenje, nastavlja rasti.
Otvorena knjiga je mozak koji govori zatvoren prijatelj koji čeka zaboravljen duša koja oprašta uništeno srce koje plače.
-Hindu poslovica-
Psiholozi imaju jasnu predodžbu o tome što uzrokuje fenomen koji navodi osobu da radije čita knjigu umjesto da je čita osobno. Naši su umovi sve više rastrojeni i moramo raditi više stvari u isto vrijeme: pogledaj ažuriranje mobitela naše društvene mreže popij kavu pogledaj televiziju pogledaj vozni red podzemne na ploči pročitaj pristiglu poštu...
S druge strane, postoji još jedan mali detalj koji je nedavno istaknuo Stephen King: ljudi su izgubili zadovoljstvo prelistavanja stranica knjige. Dovoljno ga je slušati u ušima i tako imati slobodne ruke za telefoniranje - razmišljanje tog tipa leži možda u postanku njegova romana Ćelija. Sve to znači da je prodaja audioknjiga posljednjih mjeseci enormno porasla. Savršeni su za obavljanje više zadataka jer sve što trebate učiniti je nositi slušalice i vaše oči i ruke spremni su i okretni za obavljanje više funkcija . To je – naizgled – savršeno, ali u stvarnosti nema sumnje da je užasno tužno.
Gubimo zadovoljstvo dubinskog čitanja, a vjerojatno i vlastito djece neće ni znati golemu korist koja proizlazi iz uranjanja u najfizičniju i najdivniju utrobu tradicionalne knjige: listanje stranice jednu po jednu obavijeno toplinom goleme knjižnice ili na krevetu u savršenoj tišini noći.
Pobrinimo se da te navike ne nestanu. Suočeni smo s naslijeđem dobrobiti i psihološkim, emocionalnim i kulturnim bogatstvom ljudskog bića, htjeli mi to ili ne, ono nam omogućuje da budemo bolji ljudi.
